Kada mi je Joško Kuzmanić pričao kako priprema osnivački kongres svjetske udruge estetskih kirurga (WAOCS) u splitskom hotelu Le Meridien Lav, čudio sam se kako to da svjetski stručnjaci dolaze baš u Split. Za sve je ‘ispao kriv’ dr. Peter Lisborg koji je tu pronašao prijatelje i poslovne partnere, prepoznao vrijednosti okruženja, te ocijenio da će uvjeti u Splitu biti zadovoljavajući za održavanje tako velikog skupa. Za vrijeme Viške regate na kojoj je po prvi put sudjelovao, dr. Lisborg otkrio nam je svoje daljnje planove, a o razlozima ‘otkrivanja’ Dalmacije kaže: Došao sam u Hrvatsku jer volim taj dio svijeta, moja supruga je rođena u Sloveniji, roditelji su joj podrijetlom iz Bosne, a njena sestra živi u Herceg Novom, pa sam imao prilike dobro upoznati ovo područje. Ja sam odrastao na oceanu, u Kanadi, u Vancouveru, pa je sada izgleda vrijeme da se vratim na more. Nedostajalo mi je more, više od trideset godina sam u Austriji.
Međutim, more je jedno, a vaše aktivnosti u Dalmaciji nešto više od toga?
Razlog tome su kontakti s dr. Mirom Ercegovićem koji je više puta dolazio na stručno usavršavanje u Austriju da bi naučio neke tehnike; estetska kirurgija se uči privatno, a ne na fakultetima. On je prošao dosta naših edukativnih programa, upoznali smo se i tada smo dobili ideju da napravimo ‘event’, kongres u Dalmaciji. Nakon dvije godine odlučili smo se da ga konačno organiziramo te smo u rujnu održali prilično veliki kongres estetskih kirurga.
Također krećete u osnivanje vlastitog projekta kod nas?
Ne želim ostatak života provesti u Austriji, mnogi ljudi to ne razumiju, ali ja nisam iz Austrije, moja majka jest, međutim kako sam odrastao u Kanadi nisam ‘vezan’ za Austriju. Također, kako sam već rekao, želim se vratiti na more. Upoznao sam Mira i Joška koji su mi postali dobri prijatelji iz Hrvatske, te sam se upitao - zašto da ne napravim nešto baš ovdje.
Koji su vam poslovni ciljevi i u kojem ih vremenu namjeravate ostvariti?
Vidjet ćemo kako se stvari razvijaju, počet ćemo polako, a ja još imam poprilično veliku kliniku u Austriji o kojoj se moram brinuti, pa je to srednjoročni, a ne kratkoročni projekt. Mislim da bismo kroz dvije godine mogli biti prepoznati i operirati redovito.
Kakve zahvate namjeravate raditi u Hrvatskoj?
Možemo raditi bilo što, tu ima odličnih dvorana gdje se može obaviti bilo koji zahvat. Tražimo i partnerstva s Mirom i Joškom, gdje možemo raditi kao tim, situacija je obećavajuća.
Je li uobičajeno u vašoj branši da se tako ‘šetate’ s poslom?
Baš i nije, mi puno putujemo, na kongrese, edukacije, radionice te tako vidimo veliki dio svijeta, ali nije uobičajeno da mijenjate državu u kojoj radite.
Zašto WAOCS?
Glavni cilj tog znanstvenog skupa bio je osnivanje svjetske udruge estetskih kirurga. Postoji velika potreba za multidisciplinarnom međunarodnom organizacijom koja promiče sigurnost i edukaciju u estetskoj kirurgiji. Iskreno govoreći, ne postoji niti jedno sveučilište koje pruža edukaciju u estetskoj kirurgiji, to je nešto što učite privatno, isto se odnosi i na treninge i praksu. Tako nešto treba biti regulirano pravilima, treba imati svoju promociju, kao i ‘guidelines’ u interesu sigurnosti pacijenata.
Čudi me da takva organizacija nije postojala do sada?
Postoje velike organizacije u SAD-u, postoji dobra australska udruga koju je prepoznala medicinska zajednica, ali problem je što ima previše malih država. Hrvatska uopće nije organizirana, a ima gotovo pet milijuna ljudi. Austrija koja ima osam milijuna je dobro organizirana, mi imamo oko 60 članova, ali što nas šezdeset može napraviti? Ne možemo niti jedan veći korak učiniti sami, već trebamo surađivati. U prošlosti su bila dva velika pokušaja da se osnuje europska i međunarodna udruga estetskih kirurga, ali obje su zamrle jer su ljudi koji su ih osnovali to radili samo radi vlastite promocije. Nama je nedostajala dobra međunarodna udruga, mi ne želimo ulaziti u rasprave tko bi što trebao operirati, nama treba dobar trening i informacije, ako neka druga grana medicine ima dobru praksu da i oni mogu odraditi isti zahvat. WACS želi postaviti jasne upute o tome što ja trebam ispuniti da bih mogao nešto operirati na pacijentu, tu odluku ne prepuštamo samom doktoru, što je vrlo bitno.
Estetska kirurgija postaje sve popularnija, što biste vi savjetovali pacijentima?
Za pacijenta je jako komplicirano, jer oni traže dobar osjećaj u kontaktu s doktorom, da vide dobru, prijateljsku osobu. To ima jako malo veze s njegovim medicinskim kvalifikacijama i pacijent to zapravo ne može procijeniti. Ono što pacijent može napraviti, jest pogledati kakvu praksu i dodatnu edukaciju je doktor prošao; doktori bi informacije o svojim referencama trebali imati bilo na web stranici, bilo u ordinaciji. Druga mogućnost je provjeriti kojoj organizaciji doktor pripada, hoće li vas operirati netko tko je ‘solo-igrač’ ili netko tko kontinuirano ulaže u svoju edukaciju...

Trebamo učiti jedni od drugih - iz različitih medicinskih disciplinaTrebamo učiti jedni od drugih - iz različitih medicinskih disciplina

Što mislite o stanju u Hrvatskoj, možete li je usporediti s onom u svijetu?
Standard estetskih zahvata u Hrvatskoj nije nimalo loš, problemi koje vi ovdje imate su isti kao u cijelom svijetu. I kod vas plastični kirurzi rade manje estetskih zahvata od drugih kirurga, te postoji rasprava tko bi trebao operirati. Uobičajena je dominacija maksifacijalnih kirurga koji rade veliku većinu estetskih zahvata, a ono što treba postojati je adekvatan trening po kriterijima međunarodne organizacije. To je zaista međunarodni problem, i kod nas u Austriji i u cijelom svijetu. Ne želimo doći u situaciju kakva je u Francuskoj gdje su napravljeni veliki pomaci u liposukciji tehnikom koju je uveo jedan vrsni opći kirurg. Sljedeći veliki razvojni korak u liposukciji došao je iz Kalifornije, ovog puta od dermatologa, pa danas ima jako puno dermatologa koji rade odličnu liposukciju. U Francuskoj to međutim nije dopušteno, morate biti plastični kirurg za izvođenje liposukcije. To je vrlo loš primjer jer mi jako puno učimo od dermatologa koji su dali značajan doprinos - na takav način trebamo učiti, jedni od drugih, iz različitih disciplina.
Gledajući vašu praksu u posljednje vrijeme, koji su bitni pomaci u smislu sigurnosti pacijenta?
Ljudi ne pristupaju estetskim zahvatima radi zdravlja, već jer ih nešto smeta, pa naš rad ima više utjecaja na psihološko nego na fizičko zdravlje. Naše tehnike su sve sigurnije, jednostavnije ih je izvesti, pa su i dostupnije, nisu više tako skupe. To je dobar smjer uz stalnu skrb o sigurnosti pacijenta.
Koja je vaša omiljena tehnika?
Nekoliko je područja u kojima zaista uživam, jedan od mojih doprinosa je na području sigurnije abdominoplastike, zahvat koji je razvijen vrlo zanimljivim putem. Kolega iz Argentine pokazao mi je novu tehniku koju je naučio u Brazilu, nazvanu avalar. Moj prijatelj je ‘pronašao’ tu metodu na brazilskom kongresu, a oni su inače dosta zatvorena zajednica. Kada je to prenio meni, mi smo je malo promijenili, a sama tehnika je donijela veliki napredak, kao noć i dan - nema opće anestezije i pacijent se lako i brzo oporavi. Ja sam tu tehniku predstavio u SAD-u, gdje je postala izuzetno popularna, možete slobodno pogledati na Googleu. Značajno je što je unaprijedila sigurnost pacijenata, ali je put znanja najinteresantniji - iz Brazila u Argentinu, pa u Austriju, pa nazad u SAD. Pokazao sam taj zahvat na kongresu, pacijentica je nakon toga ustala i otišla kući na svojim nogama! Radi se o velikom napretku u estetskoj kirurgiji, ja sam jedan od onih koji ne vole opću anesteziju, mislim da nije potrebna i ne koristim je ni za jedan zahvat. Ne kažem da je loša, samo da je ne bismo trebali koristiti ukoliko je zaista ne trebamo.
U televizijskim serijama ima puno toga o estetskoj kirurgiji?
Mislim da je u redu ako neki programi estetsku kirurgiju čine bližom većini ljudi, što može biti u nekom kontekstu vrijedno. Međutim, trebali bismo biti vrlo ozbiljni, ne mareći puno za neke ‘lude’ emisije koje nemaju uporišta u realnosti. Želimo promovirati svoju profesiju, ali je zadržati u pravoj perspektivi, ne treba nam bilo kakav način dječje i pretjerane propagande kakvu danas možemo vidjeti na televizijskim programima u Njemačkoj i SAD-u.
Sudjelovali ste prvi put na jedriličarskoj regati, Viškoj?
To mi je prva regata, kada sam čuo za nju, rekao sam Jošku da želim naći brod, moji prijatelji iz Slovenije nisu mogli doći svojim brodom, te sam jedrio s Matom (Arapov) na Anadori. Bilo je vrlo uzbudljivo gledati kako ti momci startaju, kao lisica koja ide na svoj plijen, bili smo dugo vremena prvi nakon dobrog starta. Svakako ću se vratiti jedrenju, cijela hrvatska obala je predivna, čak sam se i okupao u Visu, more je divno. Hrvatska i more imaju odnos poput Austrije i planina. Želim upoznati veliki dio vaše obale uz pomoć Joška i Mira. Također, marina u Zenti ukazuje na vrlo pozitivnu stranu života, ići na more je divno, možete vidjeti neke stvari koje su inače skrivene. Ne znam koliko ćemo moći kombinirati turizam s estetskim zahvatima, ali ćemo to svakako pokušati. Neki strani kolege su me kritizirali zašto sam izabrao Split za kongres, željeli su ići u Beč, Pariz, Amsterdam i druge velike gradove u Aziji i Južnoj Americi. Međutim, svi su na kraju bili zadovoljni što su došli baš tu, posebno oni koji su nas najviše kritizirali su nam rekli da bi se možda željeli vratiti u Split. Mnogi su nas pitali i kako mogu unajmiti plovila, pa ćemo možda ponoviti neke edukacijske seminare, baš na moru.