Česti su naši susreti s vodećim ljudima svjetske nautičke scene, a sretni smo što na našim stranicama možemo prenijeti njihova razmišljanja o brodovima, moru, poslovanju u nautičkom sektoru... Ovog puta naš sugovornik je ‘newcomer’, pridošlica u svijet nautičkog biznisa, ali onaj koji je u manje od godinu dana postojanja svog brenda na tržištu ostavio sjajan i zamjetan trag. Ne vjerujem da je bilo posjetitelja u Cannesu i Genovi koji nije primijetio njegova plovila imenom Hedonist i Mazokist u moru, a poštovanje njegovoj hrabrosti da u svijetu plovila za razonodu krene drugačijim kursom od dominantnih iskazao je veliki broj vodećih navalnih dizajnera i vlasnika konkurentskih brodogradilišta. Novi brend, rođen u Beogradu, tako više nije novost, a nas je zanimalo što se s tvrtkom Art of Kinetik događa ‘dan poslije’. Njezinom osnivaču i vlasniku Borisu Ivanoviću ne manjka poduzetničkog iskustva u međunarodnom biznisu, pa smo ga za početak upitali što ga je natjeralo na ulaganje u nautički svijet, i to baš u Beogradu. ‘U životu mnogo stvari uradiš promišljeno i s namjerom, ali mnogo toga nastane i spletom okolnosti, koje ovise o tome na kakve se ljude namjeriš, u kakvoj sredini se trenutno nalaziš. Mislim da je Art of Kinetik bila definitivno promišljena ideja, mi smo imali izrazito definiran pogled na to što hoćemo stvoriti od te firme, ali je kumovao i splet okolnosti... upoznao sam određene ljude koji su duge godine bili u toj industriji, radili su slične stvari u smislu tehnologije, ali vrlo različite u smislu koncepta. Mi smo na privatnom nivou ‘hit it off’ - uvijek kažem da je biznis ono što napraviš od njega, a ja sam u tom trenutku našao grupu ljudi koja je imala entuzijazma i iskustva i s kojom sam ‘kliknuo personalno’, pa je zato firma danas u Beogradu.

Prepoznali smo da je koncept Beograda, koji je u Srbiji, ‘land locked’ i nema povijest brodogradnje i luksuza, možda hendikep za nas, ali mi smo od početka ustrojili firmu kao da se nalazi bilo gdje u svijetu. Uvijek i svima kažem: ‘We just happened to be in Belgrade, by chance.’ Dio te namjere je slučajnost, a ne želja da budemo baš ovdje, ali svugdje u svijetu je teško naći prave i dobre ljude, isto kao što se svugdje u svijetu i mogu naći pravi i dobri ljudi. Obzirom na to što smo dosada uradili, uvijek nailazimo na čuđenje da naša plovila dolaze iz Beograda, bez nekog predumišljaja, a zatim kažu - ako je ovako, onda je super. S druge strane, što nije bila naša namjera, čovjek pokušava izvući najbolje iz svake situacije. Po mojem mišljenju, jedan od razloga zašto je naš brod toliko jedinstven svojim konceptom i dizajnom, možda je to što nismo iz Italije, jer su svi talijanski brodovi počeli sličiti jedan drugome. Kako nismo pod utjecajem cijele te industrije, nego smo izolirani ovdje, to nam je dalo priliku da imamo potpuno ‘clean sheet approach’ i da predstavimo neku svoju viziju.

Koja je zapravo izvorna vizija Art of Kinetika?

Nije jednodimenzionalna, ima mnoge dimenzije. Možemo krenuti od toga kako nam se firma zove - Art of Kinetik. Mnogo smo razmišljali o imenu, a nije to samo neka marketinška priča, nego mi stvarno stojimo iza njega: tu postoje dva elementa, jedan je Art, a drugi Kinetik. Oni u našem logu čak imaju jednaku težinu tako da gledamo na naše jahte kao ‘equal part arts i equal part yachts’, ili kinetik. Uvijek kažem ‘we just happened to produce yachts, but we are really producing floating pieces of art’. To je generalna ideja za konceptom u toj jednoj dimenziji. Što se tiče više pragmatičnog pristupa konceptu, tu krećemo od toga da gradimo jedinstvene brodove, koji imaju svoju estetsku, materijalnu i konceptualnu jedinstvenost, ne idemo na nikakav ‘mass market’. Naš brod nije jeftin, jer predstavlja ultimativan luksuz što zvuči kao priča, ali mi se svakom detalju na tom brodu posvetimo u smislu da je sve što dotaknete i možete osjetiti specijalno dizajnirano, projektirano i izvedeno, što je velika razlika čak i u odnosu na neke luksuzne brendove poput Rive. Izrađujemo naše kapetansko sjedalo, naše bitve... ne samo da ih izrađujemo, nego ih dizajniramo i projektiramo. Jednako je naravno i što se tiče svih materijala, tehnologije i sustava koje kupujemo sa strane, svaki element je nešto najbolje što možemo pronaći. Koncept nije takav da se iz proizvoda izvuče najveći profit, nego da proizvod bude ultimativan. Bitan je i naš osjećaj da ‘brod jest brod’, ali mi želimo, što su naši klijenti prepoznali, da se osjećamo na brodu kao kod kuće. To je izvanredno važan dio koncepta koji nas tjera na poseban način promišljanja i rada što se tiče dizajna, prostora, materijala, osvjetljenja...

Izašli ste na tržište u jesen prošle godine, s prvim proizvodima pobrali mnoga priznanja; kako gledate na to što ste dosad napravili?

Mislim da smo postigli fantastičan uspjeh. To je interesantno usporediti s našim očekivanjima u odnosu na ono što bilo tko sa strane može vidjeti. Pojavili smo se u industriji koja postoji nekoliko stotina godina, u kojoj danas djeluje velik broj proizvođača i koja nudi ogroman broj modela. Nikako se ne može reći da nije konkurentna, globalna je, pa bi u principu, kad bi se samo analizirao neki poslovni plan, praktično izgledalo nemoguće da se pojaviš s nekim novim konceptom. Drugi kažu da ima već toliko toga da je svaki kutak tržišta pokriven. Po mojem mišljenju, najveći je uspjeh što smo ostali vjerni našem principu, konceptu, nismo išli ni na kakav površinski pristup, nikakav ‘gymik’, ostali smo potpuno vjerni našem konceptu, te postigli nešto što je sasvim novo, jedinstveno, što je stvarno privuklo pažnju. Nismo to uradili nekom varkom, da smo, primjerice, brod obojili u fluorescentnu ružičastu boju... nego smo stvorili nešto što je potpuno odrazilo našu viziju projekta i što su ljudi primijetili gdje god smo se pojavili, u Porto Cervu, na Capriju, St. Tropezu, na sajmovima... Pored brodova koji su bili mnogo veći i skuplji od našega, on ima nešto što ljudi istinski prepoznaju, a to se vidi i po tom što privlači pažnju vrlo raznolike publike, intrigira cijeli ‘cross section’. Jedan dan smo Mazokista, naš manji model, vezali uz rivu u St. Tropezu i sjeli u restoran preko puta nešto pojesti. U tih sat vremena, više od stotinu ljudi se okupilo ispred broda, i to svih generacija i profila. Ti ljudi su vidjeli nešto predivno i jedinstveno, a ne nešto glasno ili iritirajuće.

Je li takvo prihvaćanje javnosti zadovoljilo vaše poslovne ciljeve?

U odnosu na naša očekivanja, od početka sam znao da imamo dvije velike prepreke. Jednu sam spomenuo, da smo iz Srbije koja nema tradicije u nautičkoj proizvodnji... a druga prepreka je što smo u svemu vrlo nekonvencionalni. To nije zato jer smo htjeli pokazati da hoćemo biti drugačiji od drugih, pa hajde da sve radimo ‘kontra’; različitost je stvarno rezultat naše vizije, kojoj smo htjeli ostati dosljedni. Tako imamo drveni brod, što je opet jedan od glavnih elemenata toga našeg koncepta, premda smo ga vezali uz moderan dizajn. Naoko, ti su principi u konfliktu, jer obično ljudi koji vole drvo vole i klasičan ‘retro’ dizajn, a oni koji vole moderan dizajn hoće karbon, kevlar ili neki drugi kompozit. Bili smo svjesni da će to možda biti u stanovitoj kontradikciji; međutim, drago mi je što smo izdržali na kursu protiv konvencije, ljudi su po prvi put nešto vidjeli i shvatili su da to žele - a ranije nisu ni znali da to žele jer nisu mogli to ni vidjeti. Sada, kada vide drvo i naš dizajn, prihvaćaju da to prirodno ide jedno s drugim. Teško ga je bilo sagledati prije nego smo ga kreirali, ali sada se to jasno vidi. Dizajn je elegantan i lijep, a drvo je materijal koji ima estetsku vrijednost što ju ni jedan drugi materijal nema, a ima i druge jedinstvene funkcije. Bili smo nekonvencionalni i oko rasporeda cjelina, ‘layouta’ interijera i nekih tehnoloških elemenata broda, poput ugradnje triju motora i mlaznog pogona. Toliko smo na kraju ispali nekonvencionalni da je to bila još jedna velika zapreka! Međutim, nikad nisam očekivao da naš brod bude proizvod za masovno tržište, on ima posebnu vrijednost, jer ostaje jedinstven kao koncept... u tom sam smislu izrazito zadovoljan. Privukli smo mnogo više pažnje nego sam ikad mogao očekivati. Na sajmovima u Cannesu i Monacu dolazilo nam je do tisuću ljudi dnevno na brod, a naša interna očekivanja kretala su se od pesimističnih deset do najoptimističnijih pedeset ljudi dnevno - a imali smo više od pedeset ljudi na sat i bili potpuno ‘under staffed’ na tim sajmovima. Obzirom na financijsku situaciju u svijetu i to što se događa u nautičkoj industriji, zadovoljan sam uspjehom, nastavljamo dalje.

Mislite li da ćete uspjeti nekonvencionalno pretvoriti u komercijalno?

Komercijalno u smislu da postane profitabilno, apsolutno da, ali komercijalno u smislu atraktivno kao neki veliki biznis, koji bi postao dio nekoga ‘yachting imperija’, vjerojatno ne u... kratkoročnom smislu. Međutim, kao i u svim drugim segmentima, ako ne gledamo samo jahte, nego ako pogledamo primjerice automobilsku industriju, pojavljuju se ekskluzivni brendovi, koji se potvrđuju na tržišnomu ‘super high endu’, odnosno funkcioniraju s minimalnim fizičkim udjelom na tržištu, a koji su profitabilni. Slične primjere vidim i u modnoj industriji: tvrtke poput Hermesa i Louisa Vuittona i dalje fantastično rastu. Bitno je znati da i geografski svijet ne raste više kako se nekad širio, pa se tradicionalno jaka tržišta za luksuzne robe, poput francuske Rivijere i Sjeverne Amerike, danas mijenjaju, a takvima postaju Brazil i Daleki istok ili Libanon... mnogi dijelovi svijeta mogu biti interesantna tržišta. Budući da nemamo svoj izložbeni salon, naše glavno mjesto za prezentaciju je internetska stranica. Imali smo izvrstan odjek u svim mogućim časopisima, iako smo bili sasvim pasivni, nismo bili proaktivni u komunikacijskom smislu, a ipak smo se pojavili u velikom broju raznih izdanja, uključujući specijalizirana za dizajn, modu i arhitekturu. ‘Web’ nam je glavni izvor upita, a poanta je da ti upiti danas dolaze iz cijeloga svijeta, od Australije i Hong Konga do Brazila, Libanona i Grčke. Na kraju ćemo vidjeti u što će se to pretvoriti u smislu prodaje, ali interesa ima odasvud, i to iz regija kojima se uopće nismo posvetili, ali koje očito nisu u tolikim problemima kao što su Europa i Amerika. Istočna Europa je svakako izuzetno važna, zamjetan je interes potencijalnih klijenata iz Rusije, Ukrajine, Poljske...

Što sada planirate, u kojem smjeru se razvijate?

Mi smo, s jedne strane, dvama postojećim modelima pokazali što je naš koncept, što je naša vizija, kako mi doživljavamo da jedno umjetničko djelo na vodi može izgledati. Mislim da je to i samo ovim dvama modelima pokazano, to je nešto što nastavljamo nuditi klijentima - ili kao nešto što bi oni kupili i koristili, ali i kao ono što može biti baza za nešto drugo što im treba - poput naše ‘be spoke’ jahte. Nemamo ništa fiksirano u standardu, a interesantno je da nam se ljudi javljaju i pitaju što je standardno, a što se opcijski nudi na našim brodovima. Moram dati neku indikaciju koliko to košta, ali odgovor na pitanje što je standardno, a što opcionalno jest da je sve standardno - i sve opcionalno. Bukvalno, mi prilagođavamo brod kupcu poput rukavice, to je baza koju smo kreirali i koja ostaje. Ali, mi smo prepuni ideja, nismo ih sve ugradili u ova dva broda, imamo obilje ideja što možemo raditi u budućnosti i na tom aktivno radimo. Postoji veliki prostor u našoj gami, postoji naša interpretacija dnevnog broda od petnaest metara, postoji i naša interpretacija većeg broda od 24 i 30 metara, a i neke naše interpretacije u drugim segmentima, poput jedrilica. Kojim ćemo redoslijedom raditi na tim projektima, odlučit ćemo u bliskoj budućnosti, ali već za ovo ljeto pripremamo novi model Hedonista, brod kategorije ‘open’, duljine devetnaest metara. Mislim da će to biti opet nešto novo, što nije viđeno ranije, ali mi ništa ne radimo samo zato što nije viđeno ranije, nego sve to ima i funkcionalnog i estetskog smisla.

U međuvremenu ste se i tehnološki pripremili za nove poslovne pothvate?

Sve što smo postigli, ostvarili smo u tri godine, pa, kao i svaki posao koji krene od nule, naša firma raste i razvija se, a s obzirom na to što smo sve uradili, te su promjene bile doista velike. Krenuli smo sa šestoro zaposlenih i malom halom, a kao što razvijamo proizvode, razvijamo i firmu i nas same. Najveći rast je u tomu što nam s vremenom raste ‘know how’, ljudi uče... neki od njih su imali iskustva, ali se radom u posljednje tri godine, u smislu dizajna, projektiranja i proizvodnje, stalno usavršavaju. Stalno istražujemo i isprobavamo nove stvari, a firma je narasla na četrdeset stalno zaposlenih. Ranije smo, i to kao vanjskog suradnika, imali jednog inženjera brodogradnje, sada imamo pet zaposlenih ljudi te struke. Imamo i kućni dizajnerski tim, što ranije nismo imali. U okviru proizvodnog sustava kreirali smo funkcionalne grupe, pa imamo drvodjelce, tapetare, radnike koji se bave izradom dijelova od ‘inoxa’, od kompozita... a osim po broju članova, te su grupe narasle i po iskustvu. Za neke stvari koje ne poznamo dovoljno dobro doveli smo ljude iz inozemstva: primjerice, voditelj proizvodnje je iz Hrvatske, iz Zadra. Nama je uvijek glavni cilj da napravimo ultimativni brod, pa ako za to treba dovesti nekog sa strane, dovest ćemo ga. S druge strane, postoje čisto tehnički uvjeti produkcije: od prvog smo dana shvatili da su za gradnju vrhunskoga broda potrebni vrhunski tehnološki uvjeti. Hala je stoga odvojena od studija za dizajn i inženjering, opremljena je mosnim dizalicama i grijanjem, da možemo održavati stalnu temperaturu i vlažnost, a duga je 70 metara, s vratima širokim 9 i visokim 6 metara, tako da nam ni veličina broda nije limit u proizvodnji, ali jest u transportu iz Beograda. Čak i za projekte brodova od 30 metara postoji plan da se trup i paluba izrade u našem pogonu, pa spoje u Hrvatskoj. Imamo uvjete za rad na koje smo ponosni, poput najboljih u ‘high end yachtingu’, a potencijalni klijenti koji su nas posjetili bili su impresionirani viđenim.

Hrvatska i Jadran?

Jadran je, po mojem mišljenju, možda manje infrastrukturno razvijen i ima manji promet od najjačih nautičkih regija u svijetu, ali, kao destinacija, to sve nadoknadi prirodnom ljepotom koja se ne može naći nigdje drugdje. Proputovao sam cijeli svijet i kada pomislim na neko odredište na koje bih htio otići, pa bilo koje usporedim s hrvatskim Jadranom, ne mogu nigdje naći ništa slično. Naša je sreća što smo u blizini, a bilo bi divno da nam je firma na samomu moru, o čemu stalno pričamo ali, s logističke strane, odgovara nam što postoji autoput između Beograda i bilo kojega mjesta na Jadranu, i to itekako koristimo. Prošlog smo ljeta završne radove na Hedonistu odradili u Splitu, gdje smo dobili i fantastičnu lokalnu pomoć u Marini Kaštela; ona je naš izlaz u svijet u svakom slučaju. Što se tiče klijenata, dosad nismo imali zainteresiranih iz te regije; što se tiče promocije bili smo fokusirani, ali ćemo ove godine posvetiti vrijeme preko ljeta Hrvatskoj i Crnoj Gori, prije nego se uputimo na drugu stranu Jadrana, put Italije. Meni bi bilo drago, ali sve će s vremenom doći na svoje mjesto.

Kada pogledate unatrag tri godine, što biste promijenili, čime niste zadovoljni?

To je teško pitanje, jer uvijek kad se gleda unatrag postoji neka dobit... a s druge strane, možda se čovjek opravdava što je neke stvari baš tako odradio. Definitivno bi nam bilo mnogo lakše da smo to što smo učinili stvarali na nekom drugom mjestu, u Italiji ili čak u Hrvatskoj, gdje imamo mnogo partnera, dobavljača ili izvođača. Kad se u jednoj regiji ljudi dugo bave nekim poslom, prirodno je da postoji mogućnost izbora talentiranijih suradnika, kao i kooperanata. S druge strane, mislim da je za nas bilo korisno što smo bili malo izolirani, pa smo mogli ostati vjerni konceptu koji je od prve skice donio nešto novo. Volio bih da smo imali više iskustva u samom timu od početka, jer smo neke lekcije skupo platili, ali na kraju smo stvari doveli do savršenstva. Možda bismo bili skratili taj put da smo imali više iskustva, ovako smo morali raditi brojne probe. Ali kada prođeš to iskustvo, od nule do savršenstva, onda ostaje ‘know how’ za naš tim, našu firmu, znanje ostaje nama, pa iako je skupo plaćeno, na kraju se isplati. Stalno preispitujemo i mijenjamo neke odluke, u svakom slučaju ono što dosad nije bilo napravljeno savršeno ispravljamo, bilo kada, da bi bilo u redu. Ne mogu kazati da za bilo čim žalim, jer kad vidim finalni proizvod, vrlo sam zadovoljan i to mi mnogo znači.