Povijest gradnje plovila za razonodu usko je vezana uz talijanska brodogradilišta, a obitelj Rodriguez svojom je dugogodišnjom brodograditeljskom tradicijom također vezana uz nautiku. Njihove komercijalne novogradnje u 50-im i 60-im godinama proslavile su se i na Jadranu, preko talijanskih hidrokrilaca i brzih katamarana za tvrtku SNAV; Carlo Rodriguez bio je jedan od njenih osnivača. To je samo najvidljiviji dio bogatog nasljeđa koje je ta obitelj ostavila u brodograđevnom poslovanju, a u nautičkom biznisu se istakla vlasništvom nad brodogradilištem Baglietto i brendom Morgan. Posjet Leopolda Rodrigueza Hrvatskoj značajna je vijest za domaću brodograditeljsku scenu, posebno s obzirom na njegove nove poslovne pothvate koje će započeti na našemu tlu. Stoga je za početak razgovora najlogičnije pitanje bilo:

Zašto ste došli baš u Hrvatsku?

Zbog tvrtke Barke Bonom, zato jer smo suradnju započeli još prije pet godina, ali kako sam u to vrijeme prodao brodogradilište Morgan i kako otada nisam gradio brodove, nismo imali čime tu suradnju nastaviti. Danas, međutim, uskoro istječe sporazum s Morganom o izbjegavanju konkuriranja, a premda ne namjeravam graditi istu vrstu brodova, želim iskoristiti vrijeme kako bih napravio sve pripreme prije nego započnemo posao. Novi su projekti već gotovi, a realizaciju prvoga broda planiramo za ljeto 2012.

Zašto ste odlučili raditi s tvrtkom Barke Bonom, odnosno u Hrvatskoj, kad u Italiji ima toliko iskusnih graditelja i dobre radne snage?

Znam da se po nekim pitanjima u brodogradnji ne valja previše udaljiti od Italije, ali Hrvatska ima bogato kulturno i brodograđevno nasljeđe, u blizini je Italije i zbog nekih stvari mislim da je bolje graditi ovdje. Važno je i poznavati ozbiljne ljude ako želiš započeti s nečim u Hrvatskoj. Prvi će se brod graditi djelomično u Italiji, a djelomično u Hrvatskoj, ali ideja je da ubrzo kompletnu proizvodnju prebacimo u Hrvatsku.

Što ćete graditi? Danas ima mnogo novih plovila, kakvu ideju vi imate?

Uvijek gradim ono što volim, ne razmišljajući pritom o tržištu. Nastojim u svom poslu biti odličan, jer znam da ako ispadne odlično, tržište će moj proizvod prihvatiti. Ne zanimaju me velike brojke, tražim uvijek manju tržišnu nišu - male osebujne brodove u kojima se zadržava dodir s morem. To je moguće samo s brodovima duljine 25-30 metara. Uvijek gradim elegantne brodove, izbalansirane, brze, ali ne i prebrze, one koji mogu dobro ploviti i pri malim brzinama. Novi će brod biti iznimno brz - 70 čvorova maksimalne brzine i brzinom krstarenja od 36 čvorova. Dizajnira ga moj dobar prijatelj John Bannenberg, a imat će vrlo malu potrošnju: 20 litara na sat pri brzini od 30 čvorova! To je dnevni brod duljine 45 stopa, s jednom kabinom i mnogo otvorenog prostora. Osim ovoga broda, čiji su projekti već gotovi, već sam započeo projektirati i onaj od 80 stopa, vrlo elegantan i uzak, maksimalne brzine od 35 čvorova, ali s kojim će se moći ploviti i brzinom od 15 čv. Naime, smatram da je nužno smanjiti deplasman i iskoristiti sve što je moguće da se stvara manje otpora i koristi manja snaga za postizanje brzine. To uključuje i manju brzinu glisiranja. Što je brod na vodenoj liniji dulji, manja snaga je potrebna za pogon u režimu deplasmanske plovidbe. Danas svi ugrađuju četiri kabine u tu veličinu; mi ćemo ugraditi tri, dajući prednost komforu i prostranosti. U tome će također biti razlika.

Hoće li doći do kakvih promjena u hidrodinamici korita, obzirom na visoke performanse vašeg plovila od 45 stopa?

Koristim dizajn trupa PTP, odnosno korito izrađeno za utrke u vrijeme kad su katamarani počeli pobjeđivati jednotrupce u ‘off-shore’ utrkama. Jedan je talijanski projektant korita otkrio kako povećati brzinu broda na vrlo inteligentan, a jednostavan način. Umjesto da ga stepenasto ventilira, on to čini uzdužnim izbočenjima (patinas), koja je usavršio tako što ih je značajno povećao i učinio strmijim, te doveo sasvim do krmenog zrcala. Kako se pružaju od pramca do krme, zrak koji dolazi na krmu je sabijen, a brod je, zbog smanjenja otpora gustoga medija, hidrodinamički bolji i pri maloj brzini. Ukupno poboljšanje performansa je oko 16 posto. To će biti mali brod za velike brzine, sa samo dva motora marke Volvo od po 400 KS. Brod uvijek i prije svega treba biti jednostavan.

Ovaj posao nastavlja se na bogatu brodograđevnu tradiciju vaše obitelji?

Moja obitelj se bavi brodogradnjom od 1887. godine, kad je u Messini posjedovala brodogradilište za popravak ratnih brodova. Nakon Drugoga svjetskog rata, moj je otac počeo graditi hidrokrilce, pa zatim i ratne brodove duljine od 25 do 45 metara. Godine 1980. kupio sam brodogradilište Baglietto, koje je bilo pred bankrotom, a koje se bavilo uglavnom gradnjom brodova za ratnu mornaricu, ali je gradilo i jahte. To sam brodogradilište prodao 1993. godine, nakon čega sam krenuo u proizvodnju svoga prvog Morgana. Bio je to brod u stilu ‘fast commutera’, duljine 83 stope, a većina ljudi u brodogradilištu mi je govorila da sam lud i da ga nikad neću uspjeti prodati. Naravno da se nisam na to osvrtao, gradio sam ga za sebe, bilo mi je važno da se meni sviđa, ali zanimalo me i kako će tržište reagirati. Uvijek prvo izrađujem prototip za sebe, koristim ga neko vrijeme i tek onda ga prodam. To su bili počeci kasnije vrlo uspješnog brenda Morgan.

U to vrijeme brodovi su postajali sve sportskiji, agresivnog izgleda. Zašto ste se tada dizajnerski vratili korak unatrag?

Vratio sam se unatrag jer mi se takvi agresivni brodovi nisu sviđali. Sad ćete me pitati: ‘Ali, sad ipak gradite zamjetno agresivan brod?!’ Uvijek gradim klasičan brod koji može biti i brz, jer s brodovima nalik metku izgledate smiješno kad ih vozite polagano.

Brodogradnja je danas izrazito žilav posao. Kakve korake smjerate, a da opet postignete uspjeh?

Ne razmišljam u industrijskim kategorijama. Uspio sam gradeći male količine brodova, jer ne volim biti uključen u velike organizacijske poslove. Ovim se bavim iz strasti, ali ipak moram biti profesionalan, jer u protivnom neće biti dobro odrađeno.

Želim graditi specijalizirane brodove za manji broj osoba, ali iznimno dobro napravljene. Postoji mnogo drugih načina bavljenja brodogradnjom. Mislim da se industrija motornih plovila treba više ugledati na proizvođače jedrilica. Tvrtke poput Bénéteaua su uspješne jer je njihov pristup tržištu racionalniji od većine brodogradilišta koja izrađuju samo motorna plovila. One uzimaju u obzir potrebe čovjeka koji želi biti na moru i koji želi pažljivo ocijeniti u što ulaže svoj novac, pruža li mu brod ono što on od njega traži. Prisutno je i tržište razmetljivosti na kojemu je brod statusni simbol, a to su dva sasvim različita tržišta. Mislim da se vlasnici sve više razumiju u ono što kupuju pa ćeš, ukoliko si kao brodograditelj ozbiljan i profesionalan, na tržištu napredovati. Ne mogu reći da je to najbolji način, ali ako promotrite američke brodove, izrazito su funkcionalni i sve prisutniji na našem tržištu, premda se u nas više pažnje ipak poklanja stilu i dizajnu. Povezanost izgleda i funkcionalnosti je od temeljne važnosti.

Danas i neki poznati projektanti iz drugih branša utječu na dizajn novih brodova?

Mislim da je dobro donositi nove ideje, ali samo ukoliko se one drže ograničenja što ih nameće brod. Jednom sam zamolio vrsnog arhitekta, koji mi je radio na kući, da projektira nešto na brodu i to je ispalo strašno loše. Svaki arhitekt mora imati iskustva s proporcijama broda i mora ga i sam koristiti kako bi razumio što je bitno. Ako su u stanju razumjeti brodski prostor, onda mogu biti dobri, ali nije dovoljno samo reći - znam kako bi ga trebalo nacrtati.

Kakvo razumijevanje očekujete od ljudi u Hrvatskoj?

Važno je imati dobre stručnjake u gradnji, kao i mehaničare, električare, sve one koji su vezani uz dovršenje gradnje. Prvi će se brod dovršiti u Italiji pa dovesti u Hrvatsku, a cilj nam je da montaža i završna obrada svih sljedećih bude izvedena na istovjetan način. Ipak, počinjemo s jednostavnim modelom na kojem ćemo lakše moći sve organizirati i tako se pripremiti za nadolazeće veće modele.

Gradite brodove po narudžbi, što to točno znači?

Izvorno, graditi po narudžbi (‘custom’) znači graditi brod za klijenta neovisno o širini ili duljini, početi od nule. Ono što se danas naziva ‘custom’ gradnjom znači da klijent može unijeti neke promjene u uobičajeni nacrt ili izbor materijala, a to zapravo nije brod po narudžbi.

Što mislite o današnjem stanju na tržištu?

Razumijem što se događa, ali smatram da će se tržište za dvije godine oporaviti, jer mislim da je toliko vremena potrebno da nestanu brodovi sa zaliha i brodovi onih koji nisu plaćali dospjele obaveze leasing tvrtkama. Tržište će u budućnosti biti upola manje od današnjeg, jer mnogi koji su mogli platiti samo trećinu broda danas više nisu klijenti, brod će kupiti samo oni koji to zaista mogu platiti.

Kako se brendovi poput vašeg promoviraju na tržištu?

Ako je proizvod namijenjen visoko pozicioniranom dijelu tržišta, s malim volumenom proizvodnje, tada treba naglašavati isključivo kvalitetu proizvoda, identificirajući ju s brendom. U tom slučaju oglašavanje i/ili sajmovi služe samo da se komunicira navedeno, te da se to isto pokaže, kako bi se omogućio direktan kontakt. Takav je bio pristup koji sam imao na tržištu s Morganom, koji je zajedno s promoviranjem kvalitete od strane samih klijenata dao pozitivne rezultate. Želim naglasiti da ću se takvoj aktivnosti posvetiti tek na kraju 2012. kada će se razriješiti i zadnje ugovorne stavke koje imam s Morganom.

Posao s Morganom nije završio sretno?

Nisam mario za loše glasine na tržištu u vrijeme kad sam brend Morgan odlučio prodati Aiconu. Mnogo puta su me nagovarali, ali sam ga pristao prodati tek kad su se oni pozicionirali na burzi i dobili 160 milijuna eura. Mislio sam da će s tim novcem riješiti sve svoje probleme iz prošlosti, ali sam se prevario, a oni se nisu pokazali korektnima.

Mnogo vremena provodite na moru?

Plovim na Morganu 70, posljednjem brodu kojeg sam izgradio; uvijek plovim na svojim brodovima. Zaista uživam u svemu lijepom što se pri tom događa: ronjenju, jedrenju, veslanju. U lipnju i srpnju sam na brodu i plovim prema jugu u potrazi za toplijim vremenom i morem, u kolovozu na Stromboliju, a onda u rujnu opet plovim.

Pamtite li svoje klijente?

Sve i svakog ih pamtim, a većina njih me i danas zove kada nešto treba pri prodaji ili kupnji broda.