Britanski poduzetnik Michael Unsworth proveo je gotovo četrdeset godina posjećujući hrvatsku obalu, gdje je pronašao privatnu i - nedavno - poslovnu satisfakciju, pogotovo u predjelu Orebića i Korčule. Danas je zaslužan za ostvarenje projekta jednog od jadranskih bisera, uređenje palače Lešić Dimitri u Korčuli - investicije koja je zapravo odraz njegovog duha i razumijevanja tradicionalnih dalmatinskih vrijednosti, kao i povijesnog i kulturnog nasljeđa ove regije. Rame uz rame s Darkom Prižmićem ostavio je traga i u jedrenju, utrkujući se Mediteranom s hrvatskom zastavom na krmi. Osim što posjeduje sposobnost razumijevanja romantičnog i senzitivnog života Dalmacije, Michael iza sebe ima uspješnu poslovnu karijeru na dvama kontinentima... čime smo i započeli ovaj razgovor.

Vi ste jedan od najiskusnijih stranih investitora u Hrvatskoj; ne bavite se samo lokalnom izgradnjom, nego imate iskustva u Europi i Aziji?

Radio sam 29 godina kao investicijski bankar, od toga 23 godine u Londonu, a 1995. moja se tvrtka premjestila u Hong Kong. Tamo sam radio tri godine, potom sam se 1998. preselio u Tajland, gdje sam vodio investicijsku banku. Krajem 2000. sam, što se tiče investicijskog bankarstva, otišao u mirovinu. Bilo je zabavno i uživao sam, osobito u Aziji, jer je Azija ogromna, a takve su tamo i poslovne prilike - mnogo sam naučio o poslovanju. Nakon umirovljenja bavio sam se još nekim poslovima u Tajlandu i zatim započeo naš posao ovdje, renoviranje i upravljanje palačom Lešić Dimitri.

Ovo nije vaš prvi projekt u Hrvatskoj, pomogli ste i oko uspostave CROBEX-a prije mnogo godina?

Godine 1989. posjetio sam ekipu zaduženu za osnivanje Zagrebačke burze, ostali smo dobri prijatelji i devedesetih sam intenzivno radio s njima kako bih ih poučio na koji način burza funkcionira. U to vrijeme sam surađivao i s Plivom i Zagrebačkom bankom, te se u konačnici pridružio Nadzornom odboru Plive, i to nakon odlaska u mirovinu. I ranije su me pozivali na suradnju, ali pravilnikom firme za koju sam radio zaposlenima nije bilo dozvoljeno istovremeno raditi i za druge firme.

Spada li Lešić Dimitri u poslovni ili emocionalni pothvat?

Poprilično je tu emocija prisutno. Zgrada je prekrasna, a ja sam vezan uz Korčulu, kao i Dalmaciju općenito. Ali, investicija je visoka i na hotel treba gledati kao na kolač koji se sastoji od dva dijela: jedan je nekretnina, jer će ono čega ste vlasnik tu stajati dugo, pa iako je ulaganje u nekretninu visoko, njezina će vrijednost rasti i, dugoročno gledano, investicija će se više nego isplatiti; drugi dio ovoga poslovnog kolača je hotelijerstvo - investicija je u ovom slučaju mnogo manja, ali nije lako prihodima pokriti troškove rada. Nadamo se da će nam to uspjeti ove godine, što nam sigurno neće pokriti troškove financiranja. Općenito hoteli ne donose veliki povrat ulaganja, jer je tu i element nekretnine, ali na to treba gledati kao na dvije odvojene stvari.

Šest rezidencija odlikuje se nizom tematskih stilova...

Prvi smo na Jadranu napravili to na ovaj način. Zapravo smo za ideju okosnicu uzeli Marka Pola, koji je navodno živio na Korčuli. Tema interijera palače je ‘Put svile’, kao odraz njegovih putovanja, a dašak Azije vrlo je nježan. Dizajn interijera nije azijski sam po sebi, a jedna od rezidencija (trenutno se koristi kao spa) nazvana je Korčula: za uređenje su korišteni lokalni motivi i stilovi Korčule. Jedan od tematskih stilova vezan je uz Veneciju, drugi Arabiju, ostali za Cejlon, Indiju i Kinu.

Koji je najpopularniji?

Teško je odgovoriti na to pitanje i ne mogu reći koji mi se najviše sviđa, jer su svi prekrasni. Arabija se pokazala najprivlačnijom. Nalazi se na zadnjem katu i proteže na 106 četvornih metara - a riječ je o samo jednoj sobi bez pregradnih zidova, s čarobnim pogledom na sve strane: korčulanski arhipelag, Pelješki kanal, Sv. Iliju i gradske krovove. Ovaj apartman vrlo je popularan među mladencima i naše sobe su ocijenjene najboljima u prošlogodišnjem specijalnom izdanju Conde Nast za mladence.

Što o vašem hotelu i Hrvatskoj općenito misle ljudi koje susrećete na internacionalnoj razini?

Hrvatska je svakako popularna destinacija s još uvijek netaknutim magičnim mjestima koja donose novi doživljaj. Istražujući tržište luksuznog turizma, otkrili smo da je za luksuzno putovanje najvažniji element autentičnost. Takva vrsta klijenata traži autentičan doživljaj destinacije, a mislim da mnoga mjesta u Dalmaciji udovoljavaju upravo takvoj želji. Ponekad je hrana manjkava i usluga loša, ali barem je autentično... Nama je izuzetno važno da se naši gosti osjećaju da su u Korčuli (unatoč konceptu ‘Put svile’)… interijer je divan, ali uz to je potrebna i primjerena usluga, topla i otvorena. Za vrijeme boravaka u našoj palači gostima se nudi niz raznoraznih mogućnosti, kako na Korčuli, tako i na obližnjem poluotoku Pelješcu. Pravi je doživljaj posjetiti restorane na Pelješcu ili u unutrašnjosti Korčule. Vinogradi na Korčuli i Pelješcu daju izvrsna lokalna vina, pa se stranci ugodno iznenade, jer je grožđe ovog podneblja njima potpuno nepoznato, tako da mi potičemo konzumiranje lokalnih vina poput grka, pošipa ili plavca malog.

Osmislili ste i neka nova događanja na Korčuli?

Jedan od problema s Korčulom je kratka sezona, a da bismo ju produžili, moramo surađivati s Gradom te osmisliti događanja koja bi privukla turiste i izvan sezone. Ove godine osmislili smo triatlonsku utrku pod nazivom Marko Polo Challenge, koja je upriličena posljednjeg vikenda u travnju. Lijep se broj ljudi prijavio. Tu bismo utrku htjeli pretvoriti u tradicionalan godišnji događaj, uz dodatne sportske aktivnosti koje bi se odvijale u svibnju, tako da bi s vremenom svibanj postao mjesec sportskih zbivanja. Želimo pokrenuti i desetodnevni festival renesansne i barokne glazbe. Korčula je odlično mjesto za takav događaj, jer je i sama renesansni grad. Pozvat ćemo najbolje internacionalne izvođače izvan sezone, ali kad vrijeme bude lijepo. Tako ćemo privući kulturnu, sofisticiranu klijentelu, koja će podići kvalitetu turizma u Korčuli. Turističko poslovanje ovdje još uvijek je fokusirano na goste koji odsjednu u samo jednom ili dvama hotelima, koji još uvijek nisu privatizirani. Prošle godine krajem kolovoza započeli smo Wine Fairy Tale (vinsku bajku), uz živu muziku na plaži u Lumbardi, popraćenu najboljim lokalnim vinom i hranom. Ove godine ta fešta će se održati 24. kolovoza, a očekujemo da će nam se pridružiti najbolji istarski i slavonski proizvođači vina, kao i vjerojatno nešto više ljudi. Jahte se mogu bez problema usidriti u zaljevu i nautičari se pridružiti zabavi direktno s mora.

Planirate li još nešto na planu investicija u Hrvatskoj?

Prvo ovaj hotel mora profunkcionirati, a dugoročno gledano bilo bi lijepo imati još jedan takav. Imamo zemlju na Šolti u zoni T2, koja je dovoljno velika za izgradnju marine i odmarališta, ali u ovom trenutku zakon nam nije naklonjen, nije pogodan za upuštanje u takav projekt. Stvari će se svakako promijeniti, pa ćemo ili mi krenuti u izgradnju, ili ćemo dovesti partnera. Još nismo odlučili.

Kad ste spomenuli hrvatsko zakonodavstvo, kakvo je vaše dosadašnje iskustvo?

Poprilično loše, a to svi govore, samo pogledajte u novinama komentare stranih ambasadora, ljudi iz inozemnih komora ili bacite oko u strane novine… kritiziraju pretjeranu birokraciju i loše pisane zakone koji su nadasve nejasni, a unatoč tomu ne možete dobiti objašnjenje ili povratnu informaciju ni od ministara. Mi smo imali sreće s Korčulom i Šoltom, nismo naletjeli na korupciju, što je i dalje problem na nekim mjestima i s nekim ljudima u Hrvatskoj. Investitore treba upozoriti na taj problem da znaju s kim i gdje posluju. Najzanimljiviji posao je turizam. Hrvatska ima ogroman potencijal za turizam više razine, ali nažalost strategija iskorištavanja tog potencijala nije jasna. Zemlja s nepuna četiri i pol milijuna ljudi griješi ako se usredotoči na povećanje broja turista. To nema smisla: važnije je usredotočiti se na povećanje prihoda od svakog gosta, tako da se uloži u unapređenje objekata i usluga, te da se klijentima pruži širok spektar kulturnih i zabavnih aktivnosti.

Kakva je situacija u Tajlandu?

Mnogo bolja. Kao prvo, zakoni su mnogo jasniji, sastavljeni kako bi poticali investicije, pa stoga ta zemlja ima uspješan izvozni sektor preko investitora iz stranih kompanija u sektoru elektronike, vozila i mnogo drugih proizvoda. Gospodarski menadžment u Tajlandu je tehnokratski i vrlo senzibilan, a država ima gospodarsku stopu razvoja između šest i sedam posto. Pozitivno gospodarsko okruženje rezultira rastom gospodarske stope razvoja.

Mislite li da je takva stopa razvoja korisna tamošnjim lokalnim zajednicama?

Svakako, jer su plaće porasle, a i u trinaest godina mog boravka tamo svi su postali bogatiji. Investicije u infrastrukturu su značajne i mnogo tajlandskih kompanija je profitiralo od takvih ulaganja, pogotovo u automobilskoj industriji, obrtu i poljoprivredi. Oni su, primjerice, najveći izvoznici škampa na svijetu, a sad su i tajlandske farme sve veće.

Što bi, po vašem mišljenju, trebalo učiniti u Hrvatskoj za bolje gospodarske rezultate?

Mislim da bi zakoni o ulaganjima i u sferi rada trebali biti jednostavniji i pogodniji za investitore, domaće i strane. Zakoni bi trebali biti skrojeni da potiču ulaganja, a samim tim i zaposlenost. Jednako tako smatram da bi mnoge zakone trebalo izmijeniti i smanjiti birokratski aparat. Čak su i zakoni i propisi o odabiru imena firme složeni, apsurdni i ograničeni, pa stranka mora otići sucu na Trgovački sud; donošenje odluka o imenu firme je traćenje vremena suda!... I porezni sustav treba pojednostaviti. Porezi su previsoki, a uz to postoji niz drugih dadžbina.

Unatoč negativnim okolnostima još uvijek ste tu, ipak optimistično orijentirani?

Ne bih baš rekao da sam optimističan, ali mislim da Vlada poduzima nekakve smislene korake, u uredima sada sjede i kvalitetniji ministri. Gospodarsku strategiju ne mogu komentirati, jer ne znam kakva je, ali znam da će za pomake trebati mnogo mukotrpnog rada. U Hrvatskoj gospodarsko okruženje nije poticajno, a uvođenje dodatnih poreza nije rješenje za podizanje stope gospodarskog razvoja… Ostat ćemo ovdje, nećemo se povući, ali da je gospodarska situacija povoljnija, uložili bismo više novca.

Jeste li svoju jedriličarsku karijeru započeli ovdje?

Ne, naučio sam jedriti u Engleskoj, kad mi je bilo 10 godina, a onda sam jedrio u Nizozemskoj. Sada imam Tofinou 9,5 s modrim trupom, koji koristimo za goste palače, a moj brod za utrke je sada u Tajlandu. Napravili smo neke modifikacije, a program utrke ćemo upotpuniti kasnije ove godine, problem je naći vrijeme za trening.

Vraćate li se na ‘jadransko trkalište’?

Ne ove godine, imam posla oko hotela, ali vjerojatno sljedeće godine ili za dvije godine. Moramo se najprije pobrinuti da posao s hotelom teče glatko, pa ćemo se onda utrkivati. Darko Prizmić i ja idemo zajedno. Imamo ideje o tome kakav brod želimo: s dovoljnom razinom komfora i dobrim razvrstanjem, brz, te kompozitne konstrukcije s kvalitetnim smještajnim mogućnostima.

Zašto radije posjedujete jedrilice, a ne skupe i snažne motorne brodove?

Imamo Princess od 48 stopa, koju pokušavamo prodati godinama, jer je zagađivač okoliša, sagori 150 l nafte po satu, što sigurno nije dobro za Jadransko more, a i nismo baš ljubitelji tog tipa velikih brodova. Čisto iz ekoloških razloga ne mogu podnijeti da se toliko nafte sagori, a u male jedrilice mi se sviđa da možete izaći njom na more spontano, kad zapuše dobar maestral. Ako je lijep dan, samo uskočite u brod i otisnete se od obale, dok se regatnim brodom, ili motornom jahtom, odlazak na more mora pažljivo isplanirati.

Što mislite o nautičkom turizmu?

S obzirom da su jadranski akvatorij, obala i otoci divni, nautički turizam pruža visok potencijal zarade, ali je nedostatak marina problem. Vlada ne potiče izgradnju novih, iako taj problem postoji već deset godina i svakako bi ga trebalo rješavati, poticati izgradnju novih marina. Pogledajte samo Dubrovnik, nema nijedne nove marine od domovinskog rata, dok su u Tivtu izgradili ogromnu novu marinu i turističko središte. Nastavi li se tako, klijentela će zaobilaziti Hrvatsku. Ne znači da će se to zaista i dogoditi, ali uz izrazito nepovoljne zakone teško će netko graditi odmaralište i marine ako ne može prodati vile. Zakon, kakav je sad, zabranjuje etažiranje i parcelizaciju na zonama T1 i T2, pa su sve izgradnje u tim zonama stale, dok Crna Gora napreduje punom parom, urbanistički zakoni su pogodniji, porezni zakoni također. Crna Gora mi se sviđa, ali mislim da nije tako lijepa kao Dalmacija.