Da su katamarani pravi hit u flotama iznajmljivača plovila, o tome smo već pisali, a među dvotrupnim obiteljskim krstašima francuski Lagoon trenutno nema premca u svijetu kad je riječ o odnosu cijene i kvalitete - što lako dokazuje pogled na bilo koju marinu, ne samo na Jadranu. Očekujući dolazak novog Lagoona 450 iz Francuske na splitski sajam, sa zastupnikom francuskoga graditelja, tvrtkom Nautika centar Nava iz Splita, dogovorili smo test tog plovila za našu reviju. Ali, čim je obavljena sva potrebna papirologija i brod mogao na test - otišao je u čarter, a zatim na sajam u Portorož. Naravno, već prve subote nakon Portoroža ponovno je trebao biti iznajmljen, pa je raspoloživog vremena bilo vrlo malo, a tada nam je sinula ideja da sami obavimo transfer broda, odnosno vratimo ga u Split i usput odradimo pravi test, u realnim uvjetima, gotovo identičnim onima u kojima će brod služiti gostu koji se odluči na tjedan dana najma. Taj ‘nimalo mrzak’ zadatak odlučili smo provesti u djelo koristeći i usluge naših dvoje fotografa, Kristine Peračić i Ivana Bure, da bismo vam istovremeno prenijeli i fotografske zapise s rute koja pokriva više od polovice hrvatskog Jadrana. Na put smo krenuli s devetoro članova posade, što je maksimum ljudi koji na Lagoonu 450 mogu komforno boraviti. Prije polaska naoružali smo se informacijama o našem brodu, za kojeg proizvođač tvrdi da ima i do 30% više iskoristivog prostora u odnosu na prethodnika, Lagoon 440. Teško nam je bilo prostranost katamarana mjeriti u postocima, ali nas se dojmila činjenica da je naš privremeni ploveći dom doslovce ‘pojeo’ devetoro ljudi. Za to su zaslužne razne cjeline u interijeru i na palubi dvotrupca, od kojih svaka obiluje prostorom. Na samom pramcu nalazi se udobno sjedalo ispred kojeg su ‘mreže’ na kojima je poseban užitak provoditi vrijeme u plovidbi - s morem ispod sebe. Krmeni kokpit nas je bez problema ugošćavao za vrijeme obroka (devetoro nas!), uz redovitu upotrebu sunčališta smještenog preko puta kutka za blagovanje. Treća značajna cjelina na ovom brodu je gornji most, koji - osim duge klupe iza kormila - obuhvaća i dodatno sunčalište na krovu salona, tako da, osim po dogovoru, nikada nismo svi bili na okupu. Unutrašnjost ovog katamarana također nam je ponudila komfora u izobilju. Velika kuhinja oblika slova U, prostrana sjedala oko stola za blagovanje i kutak za navigatora dobro su ‘posloženi’, a taj prostor obiluje dnevnim svjetlom što dopire kroz staklene površine sa svih strana. Jedina ozbiljna zamjerka salonu je što na našem krstašu nije bio ugrađen unutrašnji zaslon autopilota, koji bi umnogome olakšao plovidbu po lošem vremenu, a i dodatne ručice za kontrolu motora bile bi pun pogodak. U potpalublju nas je čekala ista priča kao i na ostatku broda: prostrane spavaće kabine, po dvije u svakom trupu, svaka sa svojim toaletnim čvorom i prostorom za tuš. Kabine veličinom ne zaostaju za onima na nekoliko metara duljim katamaranima, pa pružaju sav potreban komfor za osam gostiju, uz posebnu skipersku kabinu smještenu u pramcu.
Na našemu je Lagoonu jedna kabina za posadu smještena u desnom trupu, a druga (za hostesu) pretvorena u veliko skladište, koje nam je dobro poslužilo. Valja spomenuti i unutrašnje uređenje, ‘matt’ lakirano drvo svijetlih tonova koje dodatno vizualno otvara prostor, a uz nekoliko odlično odrađenih sitnih trikova, poput bravica za zatvaranje dijelova interijera, te dobrog izbora tkanina kojim unutrašnjost dobiva na ekskluzivnosti. Nakon što smo detaljno pregledali naš katamaran na vezu, došlo je vrijeme za praktični dio testa. Jutro po završetku sajma bilo je predviđeno za polazak - ‘diži sidro, počela je đita’. Plovidbu smo započeli obilaskom dvaju istarskih bisera, grada Rovinja i Nacionalnog parka Brijuni. Nakon ranojutarnjih formalnosti na granici u Umagu, u Rovinj smo stigli u pravo vrijeme za kavu na rivi i razgledavanje užega centra nad kojim dominira zvonik Sv. Eufemije. Obilazak Brijuna bio je mnogo zanimljiviji: dio posade koji nije nikad bio na otočju pozabavio se afričkim životinjama, ostacima rimskih građevina i tragovima Titova boravka na prostorima koji danas vape za obnovom, da bi postali dio elitne turističke ponude na Jadranu. Dolazak anticiklone osigurao nam je odličnu tramontanu u krmu, pa smo u popodnevnim satima imali prilike provjeriti kako jedri naš Lagoon. I bez genakera smo jedrili vrlo brzo, ali pod oštrijim kutevima u odnosu na vjetar negoli smo željeli, pa smo - kad smo ostavili svjetionik Pomer po krmi - spustili jedra i uz rt Kamenjak u smiraj dana uplovili u zaljev Porer, da bismo nakon idilične plovidbe u jezerskim uvjetima došli do istoimene ACI-jeve marine. Razlog za plovidbu ‘u krivom smjeru’ uz Premanturu bio je jednostavan: dobra spiza. Naš suradnik Đorđe Stošić slikarstvo shvaća kao profesiju, a gastronomiju kao životnu strast. Kad nam je kazao da moramo doći do ‘njegove’ tete Mire, nismo imali pojma što nas čeka, ali nismo ni sumnjali u prosudbu našega Stoleta, koji nam je kao krajnji (i jedini!) argument rekao da se on tamo hrani. U restoranu Miramare uživali smo u svim specijalitetima koje smo imali prilike probati, u jelima s izvornim ukusom namirnica, koje su još dok smo mi bili u Rovinju rasle u polju ili plivale u moru. Stoga smo dio naše priče u članku o jadranskoj gastronomiji posvetili teti Miri, koja kuha tradicionalno, ali maksimalno kvalitetno. Drugi dan plovidbe donio nam je umjerenu buru, koja je puhala brzinom od 15 do 25 čvorova. Idealni uvjeti za jedrenje s vjetrom u pola boka omogućili su nam testiranje katamarana pod jedrima. Prosjek od 9,5 čvorova dovoljno govori za sebe, a iako smo još jednom zažalili što u brodskom inventaru nismo imali genaker, ugodna plovidba pod standardnim jedrima broda za iznajmljivanje, u tišini i bez naginjanja, godila je cijelom društvu na brodu. Nažalost, vjetar nije pogodovao zacrtanom cilju, obilasku kvarnerskih otoka Unija, Suska i Ilovika, ali su nam milje koje smo tako hitro prevalili omogućile uživanje na Kornatima sljedećeg dana. Nakon plovidbe uz južnu stranu Dugog otoka uplovili smo u Telašćicu, ponovno u zalaz sunca uživajući u prizorima ljubičastim i purpurnim tonovima obojenog zapadnog neba. Siguran vez uz malu rivu donio nam je mirnu večer i miran san, a večera pripremljena u brodskoj kuhinji svima je bila slastan zalogaj. Buđenje je, po prognozi našega kormilara (više suputnika) Tonija Kačića, bilo obilježeno susretom s magarcima. Cijela obitelj tih simpatičnih, navodno tvrdoglavih životinja, dočekala nas je tražeći hranu, a mrkve i jabuke brzo su završile u njihovim ustima pružajući nam nesvakidašnju zabavu. Nakon obilaska slanog jezera Mir krenuli smo u ‘đir’ po Kornatima, koji su u proljeće u tako lijepomu zelenkastom ruhu prošaranom tu i tamo šarolikim biljem u cvatu. O plovidbi akvatorijem Nacionalnog parka lijepo piše Josipa Vlahović, a mi smo za podnevnu siestu i ručak na brodu odabrali uvalu Lojena, na otoku Levrnaka, koja upravo izvan sezone nudi mir i kristalno čisto more, uz pješčanu plažicu u dnu uvale. Osim za kupanje, vrijeme smo iskoristili i za uspon na obližnji vrh s koga su u popodnevnim satima Kornati kao na dlanu. Nastavak obilaska otočja završili smo na kraju otoka Kornata, te smo po Josipinim uputama otišli u uvalu Stiniva, na sjevernoj strani tog otoka. U ambijentu Kornata kakvi su nekad bili, u jedinoj kamenoj kućici u uvali, uz siguran vez na lokalnim ‘kolpomortima’ proveli smo još jednu idiličnu večer. Ujutro se valjalo uputiti dalje, iako je motiv za povratak prema Splitu sve više kopnio, a očaravajući kornatski pejzaži svojim nas sirenskim zovom nagovarali da ostanemo. Ipak plovidbeni red odveo nas je u Kaprije, brodu je trebalo ‘dati’ nešto struje i vode, a prilika za popunu zaliha i kavu na kaprijskoj rivi nisu nam tako teško pali. Vjetra nije bilo, pa smo motorima - brzinom od 8 čvorova - ostavili šibensko otočje iza sebe te ručak ‘odradili’ u Velom Drveniku, zahvaljujući ljubaznosti prijatelja koji su nas tamo ugostili i počastili ‘plivajućim’ specijalitetima s gradela. Večer smo odlučili provesti u Hvaru, nadajući se ponekoj dobroj fotografiji, a osim idiličnog zalaska sunca, koje je spektakularno zaronilo za obzor, nismo dočekali fotografski moment za pamćenje. Nakon uobičajenog ‘tumaranja’ na relaciji Pakleni otoci - Hvar, ujutro smo isplovili za Split, a tada nam se neočekivano pružila fotografski zahvalna plovidba: plovili smo u gustoj magli, uživajući u igri izlazećeg sunca, koje se probijalo kroz oblake morske pare. Naša plovidba prošla je ‘kao po loju’, Lagoon 450 pokazao je svoje impresivne kvalitete i pružio nam lijepe trenutke na moru koje sigurno tako brzo nećemo zaboraviti. Naša preporuka glasi - ako već ne možete biti ponosan vlasnik katamarana, isprobajte taj brod unajmljujući ga. Komfor boravka na brodu, uz vrlo solidne brzine, kako s motorom, tako i na jedra, nude vam doživljaj koji možete doživjeti jedino na mnogo većemu (i skupljem) motornom plovilu. Nama se alternativa izrazito svidjela.