Mladić iz teksaškog gradića Uvalde ranih devedesetih počeo je graditi holivudsku karijeru - i još nije stao. Matthew McConaughey danas je muškarac koji podjednako osvaja izgledom i talentom, a u projektima na kojima je surađivao sa Stevenom Spielbergom (‘Amistad’), Ronom Howardom (‘EdTV’) ili, nedavno, Benom Stillerom (‘Tropska grmljavina’) dokazao je da je nadaren za glumu bez obzira na žanr. U svomu najnovijem filmu ‘Cijena istine’ (‘The Lincoln Lawyer’), McConaughey je šarmantan i uvjerljiv u ulozi odvjetnika, čiji je novi klijent po svoj prilici krivac za ubojstvo za koje u zatvoru sjedi njegov nekadašnji branjenik; McConaughey je šarmantan i u stvarnom životu, zgodan i uvijek u dobroj formi - ali i mnogo više od toga: glumac, maneken, otac i altruist.

Kako ste upoznali projekt ‘Cijena istine’ - u obliku scenarija, ili ste prije toga pročitali roman Michaela Connellyja?

U obliku scenarija, još prije četiri godine. Tada je Hollywoodom kružila njegova prva verzija i već tada je došao do mene. Bio sam oduševljen. Scenarij možda nije bio genijalno svjež, ali je priča bila uvjerljiva. A onda sam prošle godine dobio i novu verziju, potpuno prerađene strukture, genijalno napisanu. Scenarist John Romano obavio je fenomenalan posao. Budući da me njegov scenarij tako zaintrigirao, kupio sam knjigu. Nakon što sam pristao na projekt, producenti i ja smo se bacili u potragu za redateljem. Jedno vrijeme je s projektom bio povezan i Tommy Lee Jones. Uglavnom, jednog smo dana nabasali na film ‘The Take’, prvi dugometražni redatelja Brada Furmana i nedugo zatim sam se sastao s Bradom, ali tada sam mu planirao povjeriti sasvim drugi projekt moje produkcijske kuće. Ali, na kraju tog sastanka sam rekao: ‘Znaš što bi ti odgovaralo? Cijena istine!’ Dao sam mu scenarij, pročitao ga je i svidio mu se, ubrzo smo organizirali susret s producentima... i tako je krenulo.

Što se vama, kao nekadašnjem studentu prava, toliko svidjelo u liku Michaela ‘Micka’ Hallera, odlučnoga, vještog, pa čak i prepredenog odvjetnika koji posluje iz automobila marke Lincoln?

Dok sam čitao scenarij, cijelo sam se vrijeme pitao kako će se Haller izvući iz svega toga. Scenarij me fascinirao. Haller se u filmu suočava s interesantnim pitanjem: što da radi odvjetnik čiji bivši klijent sjedi u zatvoru zbog zločina koji je počinio njegov trenutni klijent? Zbog te se složene situacije Haller suočava s cijelim pravosudnim sustavom, počinje borbu i s pravom i s vlastitom savješću, jer ni njemu nepravda nije nepoznat pojam. Haller je čovjek koji se vodi vlastitim pravilima, kojeg suci ne vole, a policajci preziru. Usamljen je, neomiljen, potpuni ‘outsider’, ali kao pravi branitelj poznaje svaku rupu u zakonu. Uvijek je korak ispred odvjetnika optužbe, spretan do prepredenosti. Nije mu strano ni izobličavanje zakona u korist klijenta. Ne znam koji bi glumac odbio tumačiti tako izazovan lik.     

Jeste li zbog ove uloge požalili što niste ostali na studiju prava?

Niti malo. Ali izvrsno sam se zabavio snimajući film, uživao sam, a posebice pripremajući se za ulogu. Volim i govoriti o ovom filmu. Da, želio sam biti pravnik, jer smatram američki pravni sustav jednim od najzanimljivijih u svijetu. Snimajući ovaj film ponovno sam se sjetio svih razloga iz kojih sam bio upisao pravo na sveučilištu u Austinu. ‘Cijena pravde’ me potpuno zaokupila u svakom pogledu.

Da se niste odlučili za glumu, koje biste područje prava odabrali?

Teško je reći. Dok sam bio mlad student, bio sam veliki idealist. Haller nije toliko idealist, a do kraja snimanja sam pokupio nešto njegove ciničnosti. Ali znate, sudnica je izrazito nalik filmu. I pravnici igraju svoje uloge, pričaju svoje priče koje su različite verzije istog događaja, ovisno o stajalištu - obrana priča svoje, optužba svoje.

Obrana se najčešće hvata za ‘opravdanu sumnju’ da bi izmamila oslobađajuću presudu. Za takvo nešto treba i kreativnosti i uvjerljivosti, vaš nastup je pola obavljenog posla. Potrebno je itekako talenta da biste dirnuli porotnike, doprli do njih. Ako odvjetnik nije uvježban za nastup, ili ako se nije dobro pripremio, njegovom klijentu nema spasa. Mnogo se suđenja i prenosi na televiziji, a što mislite kako gledatelji ocjenjuju odvjetnike? Kao glumce: dobar je ili loš, kažu.    

Uz vas su, u ‘Cijeni pravde’, Ryan Philippe (‘Zastave naših očeva’), Josh Lucas (‘Wonderland’), William H. Macy (‘Magnolia’), Bryan Cranston (‘Breaking Bad’)... poticajno društvance.

Promatrač bi pomislio da je složeno raditi u tako nadarenom društvu, ali stvari su potpuno suprotne. Što su glumci talentiraniji, pa čak i nagrađivaniji, to je jednostavnije surađivati s njima. Neiskusni ili loši glumci mogu povući cijeli film u propast, jer ako je jedan član ekipe loš, drugi se trude popraviti to, nadomjestiti na neki način i onda nesvjesno glume prenapadno, preuočljivo. Zato mi je uloga u ‘Cijeni pravde’ bila toliko zanimljivo iskustvo, toliko ugodno... Surađivao sam s glumcima koji su potpuno različiti od mene kao osobe, ali svi redom vrlo nadareni i ugodni, doista nešto novo. Poticajno društvance je pravi opis.

Bliski ste s biciklističkim asom Lanceom Armstrongom, a i sami ste vrlo aktivna osoba, paparazzi vas često uhvate dok trenirate; koliko vam je tjelesna aktivnost važna u životu?   

Nisam ovisnik, niti se forsiram, to nije moj stil. Sve što radim, pa tako i tjelovježba, za mene mora biti prije svega ugodno... da se pri tome što radim osjećam dobro u vlastitoj koži i u vlastitim mislima. Sport je za mene uvijek prije svega zabava, bez obzira na to jesam li sâm ili dio momčadi.

Dolce & Gabbana izabrali su baš vas za lice mirisa ‘The One Gentleman'; koliko je manekenski posao povezan ili sličan s glumačkim?

Vrlo su slični. Naravno, na fotografijama ne možete doslovce igrati ulogu. Reklamna kampanja za kuću Dolce & Gabbana ovoga puta zahtijevala je i snimanje filmića, pomalo nalik na nijemi film, sve je to skupa više od obične reklame. Biti zaštitno lice nečeg ovakvog znači da ste odabrani manjim dijelom zbog izgleda, a većim zbog osobnog stila, duha, karaktera.

Kakav je vaš stil?

Onakav kakav mi u određenom trenutku odgovara. Najčešće jednostavan i elegantan. Ali prilagodljiv sam, mogu cijeli dan provesti na plaži, u kupaćima, i onda navečer odjenuti odijelo i savršenu bijelu košulju. Jedino mi je važno da se u svojoj odjeći dobro osjećam.

Kako se Teksašanin poput vas snalazi u Hollywoodu?

Mi Teksašani smo vam silno izdržljivi. Ne znam jesmo li takvi zbog ekstremnog vremena, golemog prostora naše države, divljih životinja, ali kroz povijest smo se navikli prilagođavati i izdržati sve što nas je snašlo. Ne smeta nam ni užareno sunce, ni ledeni vjetar. Teksašani su iskreni ljudi, nema kod nas ‘pozera'. Ne namećemo vlastite stavove, ali uvijek radimo po svom i ne damo se mijenjati pod tuđim utjecajem. Ipak, ako imate dobre argumente, saslušat ćemo vas. Poticajna rasprava jača karakter.

Što smatrate luksuzom?

Mnogo toga. S vremena na vrijeme volim putovati privatnim zrakoplovom. Jedan od mojih luksuza je i moja kuća, kuća mojih snova koju sam pomogao projektirati i sagraditi. Imam dvoje zdrave djece, a sjetimo li se koliko djece nije imalo tu sreću već pri rođenju, mislim da je i to jedan od mojih luksuza. Život mi je dobar: izlazim, zabavljam se, učim nove stvari, imam vremena za tjelovježbu... U Sjedinjenim Državama ljudi mnogo rade, nema svatko vremena za sebe. Mnogo je ljudi prisiljeno na dugi radni dan, robovi su posla. Mislim da Europljani rade manje i imaju više vremena za vlastite sitne užitke.

Što, po vašem mišljenju, čini muškarca?

Odnos prema ljudima oko njega: poštovanje, pristojnost, pažnja. A takvo nešto prije svega proizlazi iz poštovanja prema sebi samome. Mislim da bi svaki muškarac morao držati do sebe, biti obrazovan, dobro odgojen. Isto tako mora biti i hladnokrvan i hrabar, biti dobar otac i partner, dobar prijatelj na kojeg se čovjek može osloniti. Najgore od svega je kad ljudi pomisle da je najveći muškarac onaj s najvećim automobilom ili najviše ‘macho’ stavom.

Pokrenuli ste dobrotvornu udrugu, j. k. Livin Foundation. Što nam možete reći o tome?

Pomažemo mladima. Cilj nam nije samo davanje novca, nego pomoć savjetom, usmjeravanjem, poboljšavanjem njihove životne situacije i budućnosti, uključivanjem u razne aktivnost, između ostalih i sportske.... Trenutno imamo predstavnike u trima školama, a planiramo proširenje aktivnosti u bliskoj budućnosti. Provodimo i programe nevezane za školu, i to u Los Angelesu i Austinu u Texasu.

Od svih vaših uloga najviše vas je proslavila ona u komediji ‘Tropska grmljavina’, koju je režirao glumac Ben Stiller; imate li planove za neku novu komediju?

Naravno. Nedavno sam dovršio snimanje komedije ‘Bernie’ s Jackom Blackom i Shirley MacLaine, a sada se spremam na još jednu, ‘The Dry Gultch Kid’, s Woodyjem Harrelsonom. Daleko prije snimanja ‘Cijene pravde’ autor knjige po kojoj je napisan scenarij, Michael Connelly, zatražio je baš mene i to na temelju uloge koju sam ostvario u ‘Tropskoj grmljavini'. Kad su ga producenti pitali zašto baš mene želi, rekao je da sam se toliko majstorski preobrazio u svoj lik Ricka koliko Michael Haller majstorski obrlati svoje klijente i porotnike. Treba biti doista neobičnog uma da se poveže komedija poput ‘Tropske grmljavine’ s ozbiljnim filmom kao što je ‘Cijena pravde'.