Russella Couttsa mnogi nazivaju najboljim jedriličarom svih vremena, i to s puno dobrih razloga. Čuveni Novozelanđanin prvi je veliki uspjeh ostvario s 19 godina kad je postao juniorski prvak svijeta, a potom je u klasi finn osvojio prvo zlato na Olimpijadi u Los Angelesu. Istinski se proslavio u America’s Cupu, koji je prvi put osvojio 1995. godine, kad je kao kormilar novozelandskog sindikata na ‘gostujućem terenu’ pred San Diegom hametice potukao favoriziranu američku posadu. Sve do danas, dakle 16 godina kasnije, Coutts je nepobjediv na najznačajnijoj svjetskoj regati, a ‘Staru kantu’ podizao je čak četiri puta, izjednačivši se tako s još jednom legendom AC-a, Dennisom Connerom. Osim kao neprijeporno najbolji dvobojski kormilar jedne ere, Coutts je ušao u anale i kao jedini kormilar koji je America’s Cup osvajao s trima različitim sindikatima, a ostat će upamćen i kao sudionik prvog velikog transfera u jedrenju: multimilijarder Ernesto Bertarelli angažirao ga je 2003. kao skipera sindikata Alinghi za vrtoglavih pet milijuna dolara.

Prošle godine Coutts je, sa zarađenih 10 milijuna dolara, postao najbolje plaćeni novozelandski sportaš svih vremena i bez dvojbe najbolje plaćeni jedriličar na svijetu. Osim kao izvršni direktor i kormilar sindikata Oracle na America’s Cupu, čuveni jedriličar redovito nastupa i na regatama klase RC 44, koju je sam osmislio i pokrenuo, s namjerom da na tehnološki superiornoj jedrilici spoji vrhunske profesionalne jedriličare i jake biznismene amatere. Šest godina nakon pokretanja, natjecanja klase RC 44 među najjačim su i najcjenjenijim regatama monotipova na svijetu. O tomu, ali i o novostima na predstojećem America’s Cupu, s Russellom Couttsom razgovarali smo u Rovinju, gdje je nedavno nastupio na Adris RC 44 Cupu.   

Naredni America’s Cup jedri se na katamaranima, što i dalje izaziva mnoge polemike u jedriličarskoj zajednici. Što vi mislite o tome?

Jasno mi je da ljudi imaju različita mišljenja o dvotrupcima, uostalom, ni ja prije deset godina nisam znao o čemu je tu zaista riječ, ali evo, neka svatko dođe i proba, pa neka mi onda kaže što misli o tim brodovima. Katamarani su zaista zabavni, lako je njima manevrirati i sjajan je osjećaj jedriti na njima, a trim krilnoga jedra je kao jedrenje na 49eru, sve se obavlja brzo, neposredno, s mnogo više mogućnosti nego na klasičnoj jedrilici. Jednotrupci mi uopće ne nedostaju, pogotovo ne za predstojeće izdanje America’s Cupa. Kad se sjetim svojih početaka na America’s Cupu, Newporta 1983. godine, znam da su to bila dobra, zanimljiva vremena, i tada sam zaista uživao jedriti na klasičnom jednotrupcu, ali svijet se otada promijenio i valja se prilagoditi. Jedrenje treba razvijati tako da zainteresira mlađe ljude, da se oni uključe, a u San Franciscu imat ćemo sedam, možda osam posada, koje mogu vrlo dobro jedriti na katamaranima AC 72, i to brzinama većim od 40 čvorova. To će biti istinski sportski doživljaj koji će, vjerujem, biti zanimljiv publici.

Nakon pravne trakavice u prethodnom izdanju, mnogi su još uvijek skeptični prema America’s Cupu. Što biste im poručili?

Valencija je bila bitka odvjetnika, a to nije dobro ni za jedan sport. A ta pravila... dobili smo tada debelu knjigu i mnogima se to nije dalo proučavati, jer došli su jedriti, a ne čitati. Koji put se ipak dogodi da loša situacija proizvede dobru. America’s Cupu trebale su mnoge promjene, a nakon Valencije stvorili su se uvjeti da se one i dogode. Vjerujem da smo sada na dobrom putu i da će naredni America’s Cup biti gledaniji i atraktivniji nego ijedan do sada. Ako želimo privući ljude da prate jedrenje, ili se bave ovim sportom, treba ga učiniti jednostavnijim, atraktivnijim i bržim. Jedrenje na katamaranima AC 72 u zaljevu San Francisca to će promijeniti: nove momčadi, brzi brodovi, jedrenje pred očima publike, uživo prijenosi s brodova, nova filozofija jedrenja… to će svakako privući publiku. Evo, nedavna predregata America’s Cupa u Plymouthu bila je prvoklasna i pokazala je koji su potencijali. Publika je imala sjajne uzdignute tribine s kojih se perfektno vidjelo regatno polje, a smatram da su tamo proizvedeni i producirani televizijski materijali nešto najbolje što je dosad napravljeno kad je riječ o praćenju jedrenja.  

Smatrate, dakle, da jedrenje treba mijenjati, prilagoditi vremenu…

Ako jedrenje ne učinimo zanimljivijim i atraktivnim, ono će ispasti iz središta zanimanja javnosti, neće ga se gledati. Ja sam oduvijek snažno vezan uz olimpijsko jedrenje, ali ako pogledate bilo koju olimpijsku regatu, to je devet uzastopnih dana jednog te istog jedrenja. Tko će to gledati? Čak i ja, kao pasionirani jedriličar, izgubim interes, jer želim gledati nešto dinamično, uzbudljivo, želim navijati, biti ‘fan’. Na Olimpijadi dobijemo olimpijskog pobjednika koji nije nužno i najbolji svjetski jedriličar u pojedinoj klasi, jer bismo najboljeg jedriličara dobili kada bi se oni natjecali po raznim uvjetima, po laganomu, jakom i promjenjivom vjetru, po malim i velikim valovima, s ‘kurentom’ ili bez njega, na različito postavljenim poljima. Trebalo bi tisuću regata da pouzdano dobijemo odgovor tko je najbolji, ali gledatelje pred televizorima to ne zanima, oni žele uzbuđenje i napetost, žele vidjeti tko će osvojiti medalju. Moguće je jedrenje učiniti zabavnijim, ali treba raditi na tomu, razgovarati s televizijskim producentima, promotorima i marketinškim stručnjacima, čuti njihove savjete i onda djelovati. Upravo tomu posvetili smo posebnu pozornost u definiranju formata natjecanja 34. America’s Cupa. Trebalo je naći format natjecanja koji odgovara današnjem vremenu, koji može mlade nagnati da kažu: ‘Vidi, ovo je dobro, želim se i ja baviti jedrenjem.’

America’s Cup bit će očito značajno drugačiji nego do sada. Koje su konkretne novosti?

Na narednom America’s Cupu vidjet ćete potpuno drugačiji stil natjecanja jer je brzim katamaranima mogućnost za pretjecanje mnogo veća, čak i kada razlika među njima naoko nije velika. Ranije je bilo pravilo da posada koja bolje starta i pobijedi, pa je trebalo najmanje 45 minuta gledati regatu koja je praktički bila riješena. Novi katamarani to mijenjaju, više se neće događati da se 60 posto utrka odluči i prije starta, te da je samo predstartno manevriranje važnije od same regate. Nadalje, krilo na katamaranu je velik dobitak, mogućnost manevriranja sada je znatno veća, prije se to moglo vidjeti na trimaranima, a sada i na brodovima klase AC 45. Zahvaljujući krilu, na startu ćemo sada vidjeti nešto što do sada nije bilo moguće - brodove koji jure više od 30 čvorova. Još je jedna novost; s jednotrupcima ste nakon starta praktički mogli ploviti bilo kamo, a s katamaranima sada imamo zone za jedrenje kojih se treba držati. Katamarani potpuno mijenjaju ponašanje u predstartnoj proceduri i mislim da je to veliki dobitak, kako za jedriličare, tako i za publiku. 

Svijet su obišle slike spektakularnog prevrtanja katamarana AC 45 u San Franciscu, a na brod se sada ide s kacigom. Hoće li naredni AC biti opasan?

Dvotrupci klase AC 45 vrlo su zahtjevni, to je akrobatska ‘igračka’. Međutim, to smo i htjeli, jer će tako natjecanje biti zanimljivo i atraktivno publici. Htjeli smo podići sportsku razinu natjecanja i mislim da smo u tome uspjeli. Igra je sada nova, mislim da je bolja i vjerujem da će gledatelji to prepoznati. Svi brodovi sada su opremljeni kamerama i mikrofonima, s kojih se uživo emitira signal. Htjeli smo pokazati pravu situaciju, pravi osjećaj što se događa na brodu, jer smatramo da je to ljudima zanimljivo. Zahvaljujući novim tehnologijama sve je više prijenosa uživo, sve odmah ide na društvene mreže, a to će biti slučaj i s America’s Cupom. Što se kacige tiče, ona je sada dio standardne sigurnosne opreme i, eto, pokazalo se da je potrebna, jer jedri se vrlo brzo, a mogućnost prevrtanja je velika. Meni samom ne smeta jer mi je to najbolje jedrenje u proteklih 25 godina.   

Zašto je San Francisco odabran za domaćina regate?

Prije svega, to je klimatski izvrsno mjesto za jedrenje, što je vrlo važno, jer ne možemo si dopustiti duge odgode i čekanje na vjetar, što se dosad znalo događati. Kada je, primjerice, za velikoga teniskog turnira kiša i kad se mečevi odgađaju, i to je problem, a kamoli kad se regata potpuno odgodi jer nema vjetra. U San Franciscu ne bi trebalo biti tih problema, ovdje je, to je precizno izračunato, manje od dva posto mogućnosti da će se regata odgoditi zbog nepovoljnog vjetra. Drugi razlog je što Larry Ellison živi tu u blizini i što njemu odgovara ta lokacija.

Kako komentirate zamjerke da je Oracle u znatnoj prednosti zbog jedrenja na katamaranima i što mislite, tko će vam biti glavna konkurencija u America’s Cupu?

Naravno da dvotrupci znače veliku promjenu i da će jedriličarima trebati vremena da se na njih naviknu, da usvoje novine. Upravo zato i imamo seriju predregata već ove godine, a prva natjecanja u Cascaisu i Plymouthu pokazala su da ostali sindikati vrlo brzo napreduju i uče, te da nemaju naročitih problema s novim brodom. Uostalom, mislim da je dobar jedriličar sposoban lako se prilagoditi svakom brodu. Što se konkurencije tiče, mislim da je vrlo jak New Zealand, a tu je i Artemis, sindikat koji se nadmeće i na RC 44 Touru. U ovom trenutku njih bih izdvojio kao najozbiljnije konkurente, ali treba još vidjeti kako će se stvari razvijati.

Kakav je vaš odnos s Larryjem Ellisonom, šefom sindikata Oracle?

Larryja cijenim kao biznismena, čovjeka i jedriličara, ali kad smo zajedno na brodu, on je dio posade, jedan od momaka, pa kad nešto nije dobro, to mu i kažem. Volim jedriti i razgovarati s njim, čuti njegovo mišljenje i dokučiti kako on gleda na stvari, kako donosi odluke. On je jedan od najuspješnijih poslovnih ljudi na svijetu i od njega mogu dosta naučiti. Inače, obojica istinski volimo jedrenje i obojica volimo pobjeđivati. Zato se vjerojatno dobro slažemo.

Koja je tajna vašeg uspjeha, kako to da vas nitko ne može skinuti s trona najboljega svjetskog jedriličara?

Uvijek me zanima rezultat, nikad nisam krenuo na regatu a da nisam mislio da na njoj mogu pobijediti. I dok sam jedrio u olimpijskim klasama, uvijek sam na regatu išao s mišlju mogu li pobijediti. Usto, veliki sam radnik i mislim da sam zbog toga postao tako dobar. Kao školarci, družili smo se s osvajačem olimpijskog zlata 1964. u klasi ‘flying dutchman’ Helmerom Pedersenom, koji je rekao da pobjednika određuju uporan rad i strast za pobjedom. Zapamtio sam njegove riječi i mislim da je to formula zahvaljujući kojoj sam i ja uspješan.

Klasa RC 44 danas je jedna od najjačih serija monotipova. Jeste li zadovoljni kako se razvija?

Jedrenje krstašem RC 44 me zaista veseli, a zadovoljan sam i evolucijom klase. Jedna od osobito važnih karakteristika ovoga broda je da ga možemo vrlo lako dovesti bilo gdje. Jedrili smo ove godine na jezeru u Austriji, bili u Švedskoj, u Rovinju… ključ je u tomu što nemamo problema s transportom brodova, jer oni se nakon regate pospreme u kontejner, te se lako, brzo i relativno jeftino cestom ili brodom mogu prevesti bilo gdje na svijetu. To je zgodno: vlasnici brodova se okupe i mogu se dogovoriti gdje bi te godine željeli jedriti, jer na ovaj način sve su nam lokacije dostupne. Evo, prošle godine turneja klase obuhvatila je Dubai, Lanzarote, Valenciju, Kopenhagen, Austriju i Miami. Nema mnogo krstaških klasa kojima možete jedriti na tim lokacijama u jednoj sezoni, a da potrošite cijelo bogatstvo. Primjerice ako pokušate takvo nešto s klasom Farr 40, koštat će vas tri ili četiri puta više. Također, mislim da je spoj vrhunskih profesionalaca i vlasnika brodova amatera formula koja se pokazala dobrom i održivom.

Na kraju, koja je formula za pobjedu na America’s Cupu?

Ako želite pobijediti na America’s Cupu, morate okupiti najbolju momčad na svijetu. Regatu ne dobiva jedan čovjek, nego posada. Sindikat koji okupi najbolju ekipu bit će pobjednik pred San Franciscom.