Bez obzira na to razgovarali s Giannijem Zucconom prvi ili stoti put, ako ga upitate o počecima njegova dizajnerskog stvaralaštva, saznat ćete da se u sedamdesetima prošlog stoljeća, na fakultetu dizajna u Rimu, istovremeno zaljubio u estetiku i Paolu Galeazzi. Vjenčali su se vrlo mladi i odonda dijele sve, privatno i poslovno, a i njihova djeca, Martina i Bernardo, također su dio obiteljskog biznisa. Studio posluje od 1972. - kad je otvoren u vječnom gradu Rimu - a Zuccon od samog početka govori da za njega i nema drugoga grada. Gianni Zuccon je 1976. bio jedan od mnogih navalnih dizajnera koji su se prijavili na natječaj brodogradilišta Posilippo za oblikovanje modela Technema 65; pobijedio je, a dvije godine kasnije taj je brod predstavljen na nautičkom sajmu u Genovi. Nešto kasnije slijedi još jedna uspješnica, Baglietto 46 m, kojeg Zuccon 1986. dizajnira za emira Dubaija i koji dobiva ime Al Fahed. Lista ‘naručenih’ osobina te jahte bila je ekstremno nefleksibilna, a emir je poželio i najveću brzinu od 27 čvorova. Izazov postavljen pred dizajnere pokazao se zanimljivim i ni u kojem slučaju nepremostivim, a Gianni je vrlo brzo pokazao koliko daleko seže njegova kreativnost. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Gianni Zuccon sastaje se s Norbertom Ferrettijem, koji za njega ima zanimljivu ponudu: stvaranje game motornih jahta s gornjim mostom, duljina između 12 i 27 m, izrazito snažnog karaktera. Ovaj zajednički projekt uspio je bolje nego što se itko nadao, pa Gianni od Ferrettija uskoro dobiva i novi zadatak: rad na oblikovanju serije Custom Line (duljina od 27 do 43 m). Paralelno Zuccon surađuje i s kućama CRN, Bertram i Apreamare, graditeljem guceva koji je posebno drag njegovom srcu, a za kojeg stvara seriju brzih ‘navetta’ pod imenom Maestro. Iako Apreamare više nije pod okriljem Grupe Ferretti, Zuccon nastavlja suradnju s tim brodogradilištem, ako ni zbog čega drugog, onda zato što njegove vodeće ljude smatra srodnim dušama. Obitelj Zuccon slobodno vrijeme provodi na Sardiniji, gdje plovi na svomu 38 stopa dugačkom brodu - kojeg je za njih izgradio ‘škver’ Apreamare, ili na privatnom modelu iz serije Custom Line Norberta Ferrettija. Možemo samo zamisliti o čemu razgovaraju! ‘Krivo biste zamislili’, kaže Zuccon. ‘Norberto je epikurejac, koji kad uživa, samo uživa i ne otima sam sebi vrijeme razmišljanjem o poslu. To sam umijeće naučio od njega, pa kad plovimo, jedino što nas zanima je more.’ Teško je povjerovati, ali vjerovat ćemo mu na riječ.

Zuccon, koji potpisuje stotinjak jahta nagrađenih bezbrojnim priznanjima, nije spreman prepustiti kormilo bilo komu. Iako su njegova djeca Martina i Bernardo već odrasla i bave se istim poslom kao i roditelji, Zuccon još uvijek radi punom parom i niti ne razmišlja o nasljednicima u studiju. Ako itko u to sumnja, dovoljno je pogledati njegov najnoviji projekt, CRN Dislopen (modele duljina 42, 42 i 62 m, kategorije ‘sport fly’), ili CRN 85 m, kojim će ovaj dizajner predstaviti krmu kakvu nitko još vidio nije, posve osebujnu interpretaciju koncepta ‘beach club’. Zuccon razmišlja i o budućim modelima ‘škvera’ Apreamare, koji će se držati tradicije u najboljem obliku: ‘Svaki je proizvod plod savršenog razumijevanja dizajnera, graditelja i korisnika. Sinergija mora biti bezgrešna za uspješan proizvod.’ Znajući koliko se dobro razumije s mozgovima kuće Apreamare, ne očekujemo ništa manje od savršenstva i ovaj put.

Kojem dijelu projekta prilazite s najviše strasti?

Uvijek sam uživao u raspravama prije početka rada na projektu, teoretskim razgovorima sa suradnicima o poslu koji nas čeka. Te rasprave znaju biti doista strastvene, ali mi je ipak najdraži dio posla uvijek bio i ostao početni, faza istraživanja i zacrtavanja obrisa novoga broda, usklađivanje niza kriterija - oblika, funkcija, tehnologije, metode gradnje, troškova... Sve se to mora imati na umu da bi se stvorio uspješan projekt, jahta koja će se ‘slagati’ s morem. Nikad nisam krio zadovoljstvo kad vidim da modeli koje sam stvorio za serijsku gradnju plove svim svjetskim morima, a još ako mi neki vlasnik kaže koliko uživa u našem brodu, u sedmom sam nebu!

Možete li predvidjeti evoluciju navalnog dizajna u idućih pet godina?

U ovom je trenutku vrlo teško predvidjeti bilo što. Cijela naša industrija ovisi o razvoju globalne ekonomije, koja se još uvijek nije oporavila od krize. Dizajn je u luksuznoj brodogradnji, kao i u drugim granama industrije, izravno ovisan o ulaganjima, a s obzirom na to da mnoga brodogradilišta sada financijski ne stoje najbolje, ne znam kakva će biti budućnost nautike. Inače smatram da je ova recesija dobra prilika da razmislimo o onom što je u dizajnu doista važno, da ga uravnotežimo, odbacimo nepotrebno i orijentiramo se na bezvremenske kvalitete u svakom aspektu: klasičnu estetiku, tehnološku inovativnost, izdržljivost konstrukcije, jednostavnost.

Je li koji naručitelj pred vas postavio nemoguć ili nevjerojatan zadatak?

Budući da najčešće surađujem s brodogradilištima na oblikovanju modela namijenjenih serijskoj gradnji ili onima kategorije ‘semi-custom’, do mene baš ne dopiru nevjerojatni zahtjevi. Ipak, sjećam se jednog zanimljivog detalja iz 1980: jedan je naručitelj želio stol u blagovaonici za 31 osobu. Ni manje, ni više.

Što mislite o okomitom pramcu?

Nisam lud za njim, kao ni za ostalim pomodnim trendovima. Lako je zamisliti bilo kakav oblik bilo kojeg dijela broda, ali vrijeme će pokazati koliko je bilo što od toga održivo.

Koji vas brod dulji od 24 m posebice impresionira?

Ne želim ispasti naporan, ali nijedan! Ima nekoliko brodova koji su mi se svidjeli iz nekih razloga, naravno, ne onih koje sam ja dizajnirao... a u tih mi se jahta najčešće sviđaju izrazito uravnotežene, skladne linije.

Kako izgleda vaš idealan brod?

Kao dizajner, znam da idealno ne postoji. Ipak, najviše uživam na sporim brodovima velike udobnosti, izrazito prostrane unutrašnjosti. Volim da je brod tih, da čujem šum mora. Rekao bih da je moj idealan brod ‘navetta’ s hibridnim pogonom.

Imate li vremena za plovidbu?

Naravno, iako se u mojoj podsvijesti uvijek nešto ‘kuha’ i moj mozak zapravo ne zna otići na godišnji. Najdraže mjesto za odmor mi je moj guc Faraone, sagrađen u ‘škveru’ Apreamare, a najdraže društvo na krstarenju mi je moja obitelj. Ali svejedno, tijekom plovidbe nemam mira i odmjeravam brodove koji prolaze pored nas.