Miro Bogdanović, osnivač i predsjednik Saveza kuhara mediteranskih i europskih regija, svoju kuharsku karijeru počeo je u Splitu, u kultnom restoranu ‘Arkada’, koji i danas uspješno vodi. Prvi je u ugostiteljsku ponudu uveo kreativnu kuhinju, koristeći se makrobiotikom, meksičkom, kineskom, vegetarijanskom i internacionalnom kuhinjom te ga s pravom možemo smatrati začetnikom visoke hrvatske kuhinje. Ujedno je i veliki pristaša upotrebe izvornih namirnica, odnosno propagira namirnice bez aditiva te na restoranske jelovnike želi uvesti tradicionalna jela koja se pomalo gube u konkurenciji sa ‘svjetskom kuhinjom’. Miro smatra da je dalmatinska kuhinja uglavnom zapuštena, a morala bi biti temelj ugostiteljske ponude na ovome području. S obzirom na to da se pravo dalmatinsko, kao i hrvatsko jelo, tek treba isprofilirati, on se zalaže za očuvanje jela i namirnica tipičnih za mediteransku kuhinju, ali uz njihovo oplemenjivanje novim gastronomskim okusima. Na tom je putu početkom ovoga stoljeća okupio najbolje dalmatinske kuhare i osnovao udrugu ‘Dalmatinski kuhar’, koja potiče razvoj gastronomije u Dalmaciji uključivanjem hrvatske kulinarske baštine u turističku ponudu, odnosno uvođenjem tradicionalnih domaćih jela, proizvoda i vina u restorane diljem obale. Vodeći računa o gastronomskim trendovima, udruga je brzo prerasla u Savez kuhara mediteranskih i europskih regija, koji - osim hrvatskih - okuplja i velik broj kuhara iz (posebice) mediteranskih, ali i ostalih europskih krajeva. Savez je odlučio definirati hrvatsku gastronomsku ponudu i odrediti kriterije prema kojima bi dalmatinska kuhinja bila prepoznatljivija. Zaključak je da treba stvoriti kuhinju temeljenu na načelima kuharstva iz dalmatinske prošlosti. Naime, stoljećima je prehrana u Dalmaciji bila temeljena na vegetarijanstvu, jer mesa nije bilo dovoljno ili se jelo samo za blagdane. Najviše se - osobito u naseljima uz more - jela riba, zatim grahorice i žitarice te lisnato povrće, od kupusa i blitve do najrazličitijih divljih biljaka. Nesporan je i velik utjecaj apeninske na dalmatinsku prehranu, zbog stoljetne veze s Venecijom i drugim (danas talijanskim) gradovima i regijama, a svoj su trag u nas ostavile i istočne kulture, te francuska i austrijska, odnosno srednjoeuropska kuhinja. Nažalost, u današnjoj prehrani previše je kemije: umjetnih proteina, brašna, soli, šećera, instantne hrane… koja je posebno raširena u hotelskome, ugostiteljsko-industrijskome poslovanju. Ondje se većinom priprema smrznuta, konzervirana hrana, s umjetnim začinima - pa je efekt ‘bella figura’, a kvaliteta nikakva. Kako bi se ponuda hrane dovela na kvalitetnu razinu, treba osmisliti jelovnik koji bi bio ispravan sa svih aspekata - gurmanskog i zdravstvenog - a predstavljao bi pravu dalmatinsku, odnosno mediteransku kuhinju. Umjetni su začini veliko zlo današnje prehrane, smatra Miro Bogdanović, i treba ih što više izbjegavati, pogotovo što oko nas rastu ružmarin, peršin, lovor, kadulja, bosiljak… U prehrani se valja ugledati i na Kineze te izbaciti prevelike količine mesa, posebice konzerviranoga, raznih pašteta i soli, koja se unosi više nego što organizmu treba. U promicanju novog načina prehrane napravljeni su mali koraci, ali Bogdanović je uvjeren kako je budućnost u vegetarijanstvu jer će čovjek dostići civilizacijsku razinu na kojoj će ubijanje životinja za prehranu postati etičkim problemom. Ipak, premda ponajprije preferira mediteransku kuhinju, a najviše specijalitete na bazi namirnica iz mora, ne zagovara potpuno izbacivanje mesa iz prehrane, nego ističe kako treba, umjesto crvenoga, unositi u organizam uglavnom bijelo meso i ribu. Gosti njegova restorana mogu tako uživati u vrhunskim okusima juhe s plodovima mora i bundevom, juhe od ugorove glave, prigodnih menija s crnim maslinama, jakobovih kapica punjenih plemenitom ribom... do hobotnice s algama i kaparima, ali i u zanimljivim delicijama francuske, meksičke ili makrobiotičke kuhinje. Hrvatska gastronomija svakako bi se trebala bazirati na zdravoj organskoj hrani, za što postoje svi uvjeti i po čemu bi dalmatinska kuhinja bila prepoznatljiva u svijetu. Za takvo što treba školovati novu generaciju kuhara, pa je u Savezu razvijena ideja o mediteranskoj kulinarskoj akademiji, čiji cilj bi bio prenijeti tradicionalna i moderna znanja mladim kuharima, kuharima-amaterima, početnicima i svima koji žele pratiti svjetske trendove na području kulinarstva te ih naučiti da tajna dobre kuhinje leži u originalnim receptima, pomnome odabiru sezonskih namirnica i pripremi ‘u posljednjem trenutku’. Vrsni kuhar Miro Bogdanović svojom neiscrpnom energijom i kreativnošću smjelo vodi hrvatsku kuhinju k stvaranju takva gastronomskog identiteta naše zemlje, kojim će ona definitivno zauzeti značajno mjesto u svjetskoj gastronomiji - a kako je uživanje u dobroj ‘spizi’ umnogome povezano sa životnim stilom, vjerujemo da će se mnogi uskoro okrenuti pravim gurmanskim užicima: izvrsnoj hrani i vinu, jer takva kombinacija zapravo životu udahnjuje - život.