Prvom čovjeku na kormilu svjetski jedinstvenog sustava marina valja čestitati na uspješno odrađenome prvome mandatu u kojem je ACI zaplovio mirnijim, ali i financijski uspješnijim vodama, da bi nakon zahvata usmjerenih na kvalitetu usluge za vrijeme ovogodišnje nautičke sezone moglo doći do iskoraka u ponudi usmjerenih i na megajahte
Tekst: Ivana Nedoklan
Foto: ACI

Nautički procvat koji je u cijelome svijetu nastao pojavom modernih ‘plastičnih’ plovila, ne jenjava. Nema praktički zemlje na moru koja može zadovoljiti sve potrebe nautičara za vezovima, a taj problem posebno je prisutan na Sredozemlju. Kad su se prije tridesetak godina pojavili prvi brodovi od stakloplastike, sve pomorske zemlje našle su se u problemima, a posebice naše područje, jer se Jadran sa svojom razvijenom obalom brzo pokazao pravom nautičkom mekom, a od nautičke infrastrukture postojale su samo neke manje sportske lučice. Iz godine u godinu povećavala se potražnja za vezovima u moru, za bilo kakvim ‘parkiranjem’ plovila. Na hrvatskome Jadranu već u kasnim sedamdesetima počela se osjećati nadolazeća nautička groznica, a inicirali su je, što je posebno zanimljivo, nautičari i turistički djelatnici iz sjevernih zemalja Europe, ponajprije Šveđani. Pojavili su se s prvom miniflotom krstaša na mjestu današnje ACI-jeve marine u Milni. Jedan od pionira tog novog turističkog vala bio je nekadašnji košarkaš ‘Splita’ Silvio Skelin…
- Poslije gimnazije otišao sam u Švedsku, kao mnogi Hrvati, trbuhom za kruhom. Ubrzo sam uočio njihovu sklonost jedrenju i nautici, a istodobno sam se upoznao i s njihovom naprednom tehnologijom izgradnje brodova. I pala mi je ideja da ih zainteresiramo za naš Jadran koji, nažalost, osim prirodnih uvala i starih mjesnih luka, nije imao što ponuditi zaljubljenicima u more. Skrasili smo se najprije na improviziranim vezovima u Milni i tako je krenula jedna nova ‘bajka na moru’ - prisjeća se marketinški stručnjak Skelin, i danas pasionirani nautičar. Pravi ozbiljniji i organiziraniji početak nautike na hrvatskim prostorima dogodio se ranih osamdesetih kad je osnivanjem državne nautičke tvrtke ACY počela izgradnja marina u raznim krajevima prelijepog Jadrana, koji je obilovao otocima, uvalama, čistim morem i svim ostalim preduvjetima za afirmaciju novih aktivnosti na moru. Brzo se rodila i ideja da se izgradi sustav marina kako bi se nautičar, kad uđe u Jadran, osjećao sigurnim na svakome koraku, kako bi nadohvat ruke imao neku od današnjih ACI-jevih marina u kojoj bi mogao dobiti sve što mu treba. Godine su prolazile, u cijelom svijetu gradile su se marine, ali do danas nigdje još nije zabilježen sličan slučaj izgradnje lanca marina jednog vlasnika s određenim visokim standardom. Tako je ACI dogurao do 21 marine s više od pet tisuća vezova dijelom u moru, a dijelom na kopnu, te je jamačno prvi i najjači takav nautički sustav u svijetu. U međuvremenu su na Jadranu počele nicati i druge marine pa ih danas ima ukupno pedesetak s 15.000 vezova, što je prema nekim studijama tek polovica od potreba hrvatskoga nautičkoga turizma. ACI je tijekom svojih sada već 26 godina postojanja imao uspona i padova, a najteže mu je bilo za vrijeme Domovinskog rata kada zbog nedolaska brojnih nautičara nije bilo lako preživjeti, a kamoli raditi na obnovi, novim vezovima i poboljšanju drugih usluga u marinama. No, malo-pomalo, a osobito u posljednje četiri godine, situacija se u ACI-ju bitno popravila, pa danas ova tvrtka, koja je i dalje u državnom vlasništvu, posluje uredno, bez kredita, s odličnim rezultatima na svim nivoima i ponovno sa svijetlom budućnosti.
- ACI već nekoliko godina ne uzima kredite ni za pripremu sezone ni za osobne dohotke kao nekada - s ponosom kaže prvi čovjek tvrtke, direktor Anto Violić, koji je upravo pri kraju svojeg prvog mandata.
Kolika su bila ukupna ulaganja u marine posljednjih godina?
U zadnje tri godine uspjeli smo iz tekućeg uspješnog poslovanja izdvojiti 117 milijuna kuna za mnoge nužne radove u većini marina. Jer, treba znati da se dotad malo ili ništa ulagalo, a marine su starile, usto su zahtjevi nautičara, koji su stizali sa sve suvremenijim plovilima, stalno rasli. Kad su izgrađene marine, računalo se na brodove do 10 metara, dok danas vezove u našim marinama traže i megajahte koje jednostavno nemamo gdje privezati. Veći i širi brodovi smanjili su nam kapacitet pa tako, primjerice, marina Dubrovnik, koja je izgrađena kao marina s 450 vezova, danas ima 340 vezova. Ali zato su nam prihodi porasli.
Na što su se odnosile navedene investicije?
Želeći upravo podizati standarde u našim marinama, zadnjih smo godina investirali ponajviše u izmjenu dotrajalih pontona (postavljeno je 900 metara novih pontona), a uređeni su ili izgrađeni brojni novi sanitarni čvorovi. Primjerice upravo su s novim pontonima povećani kapaciteti u marini Pomer u Puli, zatim u Vrboskoj na otoku Hvaru, a prije smo slične velike zahvate imali u marini Rovinj, Split i drugima. Najfrekventnija i najatraktivnija marina Palmižana na Paklenskim otocima ispred grada Hvara, dobila je mnoge nove sadržaje, uređene su sanitarije, postavljeni novi i dulji pontoni, plutajući valobran… Zbog svega toga morali smo povećati cijene, ali kako nautičari znaju o čemu se radi, da je sve to učinjeno ponajprije zbog njih, praktički pritužaba i nije bilo. A to se najbolje vidjelo zadnjih mjeseci kad se proširenjem nekih marina pojavilo nešto novih slobodnih vezova za ‘godišnjake’. Oni su ‘otišli’ u tren oka, a što je najvažnije, svi oni koji su tražili vezove u marinama na kopnu, bliže zrakoplovnim lukama i cestama, bez dvoumljenja pristali su i na vez na otoku. To je najbolji indikator stanja u našem nautičkom turizmu koji potvrđuje tezu o manjku 15 tisuća vezova.
Prvi čovjek ACI-ja, koji je u svome prvome mandatu uspostavio red i punu stabilnost u kolektivu, jer u njemu nema više potresa koji su punili medije, vidi ovaj kolektiv kao još potentniji, s još većim dobitkom, a i zadovoljnim gostima…  
Mi smo se dosad morali baviti rješavanjem tekućih problema u marinama, ali nismo zapustili ni razvoj. Istina, zasad smo samo u planovima koji bi se za godinu-dvije morali početi realizirati. Postoje neki koji bi mogli biti i brže ostvareni, dok će za neke trebati vrijeme jer dokumentacije kasne…
Kako vidite svoje prioritete u budućnosti?
Najvažnije je da su nam sada temelji čvrsti. Sve naše marine odnedavno imaju koncesije do 2030. godine, što znači da se može planirati i raditi na dulju stazu. Dakle, s jedne strane svakodnevno radimo na poboljšanju onih na prvi pogled malih, ali važnih stvari kao što su usluge, a s druge sve intenzivnije razmišljamo kako bismo mogli primati i megajahte koje kruže Jadranom i traže dnevni ili stalni vez. Imamo i na tom planu određene ideje. Kao prvo, moramo riješiti pitanje vezivanja megajahti na tri ključna punkta: južnom, srednjem i sjevernom Jadranu. To su dugoročna konačna rješenja, a s nekim akcijama moglo bi se krenuti brzo i stvoriti uvjete za bar neki broj većih plovila. Što se južnog Jadrana tiče, proširenjem marine u Komolcu dobili bismo 30 do 40 vezova, na srednjem dijelu mislimo produljiti vanjski gat u Splitu čime bismo dobili 15-20 novih vezova, dok je na sjevernome Jadranu situacija nešto kompliciranija. Već imamo neke planove u Ičićima, ali su tu velike dubine (i do 40 metara) pa problem nije lako brzo riješiti. No, ideja imamo, a jedna je vrlo izgledna. Primjerice ona na južnome Jadranu. Relativno brzo mogla bi se izgraditi marina u Cavtatu, u uvali Tiha.
Tijekom vašeg mandata ACI je zabilježio kvalitetne poslovne rezultate?
U posljednje četiri godine bitno smo smanjili administrativni pogon koristeći se prije svega svim prednostima moderne tehnologije. Poboljšali smo informatiku, imamo videonadzore u svim marinama, bežični internet, osiguranje je kvalitetnije jer su se zadnjih godina počele javljati sve učestalije krađe. Jasno, uvijek nam je u prvome planu pažnja naših službenika i mornara prema gostima u marinama pa smo, primjerice,  samo za odjeću i obuću zadnjih godina potrošili dva milijuna kuna, sufinanciramo i učenje stranih jezika jer su naši gosti u najvećem broju stranci. Usluge su uvijek ogledalo stanja i vrijednosti jednog ovakvog složenog posla. Mi smo stoga zacrtali stalno usavršavanje. Izdvojit ću vam još jedan zanimljiv detalj: uočili smo da u vrlo frekventnoj sezonskoj marini Palmižana u špici imamo teškoća pa i pritužaba, kako nautičara tako i naših mornara, na nedolično ponašanje nekih gostiju. Sada smo ondje postavili profesionalnu uniformiranu osobu i situacija se u tren oka popravila. Ako se red mora poštovati u svakome hotelu, zašto tako ne bi bilo i u marinama. Kad još uspostavimo i mogućnost rezervacije veza, bit ćemo ‘na konju’.
Bavite se specifičnom problematikom?
Nema dvojbe da je ACI na putu sazrijevanja u vrlo kvalitetnu organizaciju na moru, gdje često baš i nije bilo lako raditi. Još uvijek nautičari znaju protestirati zbog ometanja njihove privatnosti, ljuti ih, primjerice, u Nacionalnome parku Kornati višestruki dolazak na brod raznih ljudi za naplatu ovoga i onoga. Specijalizirane organizacije kao ACI i druge marine imaju opet puno primjedaba na sva ona mala mjesta koja štošta naplaćuju nautičarima. Cijene su raznolike, često visoke, a nikako na nivou pružene usluge. Prije dvije godine država je uspješno riješila problem crnog čartera pa bi se jamačno nekim sličnim potezima mogla razriješiti i spomenuta problematika. Hrvatska je kao stvorena za nautičare koji svakako spadaju u posebnu kategoriju gostiju. Stoga bi se dobrim gospodarenjem ove godine recesija i kriza u nautičkome sektoru mogla najmanje osjetiti.
Kakva je konkretno vaša prognoza za ovu godinu?
Mi smo prvih pet mjeseci završili na lanjskome nivou, dakle bez stagnacije, a čak smo u nekim segmentima bili i bolji. Neće biti lako ponoviti lanjske rezultate, ali vjerujem da će uza sve teškoće naš nautički turizam u 2009. godini ostvariti iste rezultate kao i lani, a trudit ćemo se koliko god možemo da budu čak i bolji!