Rođeni Bračani osjećaju ga svim osjetilima - Brač se na njihovom licu prepoznaje po cijelom svijetu, u svim zemljama ukoje su se, iz najrazličitijih razloga, iseljavali - vraćajući mu senajčešće na vječni počinak. To bi bila tužnija dimenzija priče o otoku. Najsretniji su oni otočani koji su uspjeli o(p)stati doma... a kaže mi jedan domorodac, umjetničkadušica, kako su svi naši otoci divni, ali da ‘bor na Braču ipak najljepše miriše’. Budući da se u to svatko mora uvjeriti sam, ne preostaje vam ništa drugo nego da se otisnetena Brač! Zaista, svaki je otok priča za sebe i svatko će za svoj reći da je poseban – makar štura definicija iz udžbenika govorila da je otok (svako, dakle obično) kopno okruženo morem, oko kojega struje najrazličitiji vjetrovi, koji ga, s pomoću Sunčeve energijei snage morskih valova, neprestano (pre)oblikuju. Čovjek se snazi prirode teško može oduprijeti, zato mu se najbolje pokoriti joj se i sjediniti s njom. Na Braču ćete odmah zamijetiti da su se priroda i ljudi, nakon dugotrajne borbe, napokon uskladili- a tragovi bračkih (pra)stanovnika stari su i mnogobrojni. Otok je prebogat poviješću. Nalazi u špiljama, okamine, tragovi izumrlih životinja, prapovijesne gradine, gomile po nekadašnjim raskrižjima koje sliče na davno urušene piramide... svjedoci su života na Braču davno prije nas. Pa i kad se uputite sami u neku bračku tišinu, u neku vrstu meditacije, osjetit ćete kako vas iznutra, iz dubine, ispunjavaju mir i mudrost prošlih stoljeća. Ilirska baština najvidljivija je u pučkoj arhitekturi, dok ostaci ‘villa rustica’ u Povljima, Pučišćima, Postirima, Supetru, oko Nerežišća i Donjega Humca prizivaju doba kad su Rimljani ondje gospodarili. U mnogim i danas aktivnim, kao i u napuštenim rimskim kamenolomima, osobito oko Škripa i Splitske, zbivala se stoljetna ‘kamenarska drama’: brački je kamen odnošen s otoka na najbliža i najudaljenija mjesta na svijetu, od Solina i Mostara preko Dioklecijanovoga Splita do Bijele kuće u Washingtonu. Akademik Petar Šimunović upućuje na postanak imena otoka od ilirskog zoonima brenton, što znači jelen; prema tomu, Brač je ‘jelenji otok’. Ipak, nastavlja Šimunović, Bračanima je bliža predaja starih kroničara o postanku imena u kojoj čuveni trojanski ratnik i osnivač gradova Antenor na Brač dovodi pomorca Elafa, pastira Braha i težaka Silena. Prvi ostaje uz brodove na obali, a druga dvojica šire svoje bogatstvo diljem bračke unutrašnjosti. Silen je sa sobom donio i kukuljicu iz koje serazvio cvrčak - onaj isti koji u Nazora ‘cvrči na čvoru crne smrče svoj zaglušni ditiramb’… A pastir Brah oživljen je u besmrtnomu Nazorovom pastiru Lodi, prostodušnomu ložiškom pastiru iz istoimena romana, koji je školskom lektirom postao najpoznatiji Bračanin... premda samo generacijama koje se nisu odrekle baštine prvog predsjednika ZAVNOH-a. Smještaj otoka Brača po mnogim je mjerilima gotovo idealan: nalazi se na raskrižju važnih putova, u blizini je kopna, a ipak otok, jednako dobro povezan sa Splitom i drugim srednjodalmatinskim otocima. Na Brač se najbrže dolazi trajektom do Supetra, ili - onim iz Makarske- do Sumartina, te katamaranom do Milne i Bola, kao i avionom iz Zagreba, izravno na brački aerodrom. Svojom brodicom - još i lakše. Svako bračko mjesto ima nešto što ga čini posebnim: u nekima je to kampanel, ponegdje crkveni portal, položaj i izgled mjesnoga groblja, pjaca ili vinogradi što se spuštaju do prvih (ili zadnjih?) kuća, prekrasna plaža ili vegetacija… Bračka mjesta toliko su raznolika u svojim posebnostima, a opet u mnogočemu slična,da bi se o svakomu mogla napisati oveća knjiga! Supetar je jedini (i to odnedavna) grad na otoku: osim trajektnog pristaništa, tu su sva administrativna sjedišta,bolnica, banke, tržnica, raznovrsni dućani... pa su stanovnici otoka, a i turisti za boravka na Braču, okrenuti Supetru. Šećući supetarskom rivom osjećamo i dah prošlih stoljeća na pročelju svake kuće, u dvoru, na kamenoj ploči… Tin Ujević, po majci Bračanin, napisao je 1929.: ‘Supetar je odista mjesto za idealan odmor.’ Po današnjem shvaćanju odmora, to bi se moglo reći i za Mirca, koja se- glavnom cestom prema zapadu - nastavljaju na Supetar. Uz obalu se bijele prekrasne kamene kuće, a preko ceste, u starom dijelu sela, sjaje se obnovljeni maslinici i vinogradi. U Mircima - toliko željeni mir! Krenemo li dalje uz obalu,dolazimo u Sutivan. Natpis na pročelju ljetnikovca u središtu mjesta glasi: Prijateljima vrata otvorena. Stivanjani doista tako dočekuju goste. Naselje je nastalo oko drevne starokršćanske bazilike na Bunti, nad temeljima koje je danas crkvica Sv. Ivana - odatle ime mjesta. Bogata gospodarska i obiteljska zdanja obitelji Definis, Kavanjin i Ilić daju Sutivanu snažan urbani i kulturni pečat. Danasje vrlo popularan i posjećen u srpnju, kada se tu održava pustolovno-sportski festival ‘Vanka regule’ i kada zidovi zvonika i drugih starina postaju pozornica slobodnim penjačima i inim avanturistima. Bobovišće Luka snena je vala, poznatija kao Nazorovo mjesto, opjevano u mnogim njegovim djelima. Danas je popularno pristanište i sidrište u nautičarskim krugovima, jer je – zahvaljujući dubini mora i uvučenosti u otočni reljef - ova uvala idealan zaklon od ljetnih nevera. Milna, ribarsko i težačko mjesto nasuprot Šolti, prema legendi također duguje ime brodovima; priča kaže da bi se u doba Venecije za nevremena u njoj sklanjali mletački brodovi pa je prozvana ‘valle di mille navi’, lukom tisuću brodova. Pravo porijeklo imena, kažu znalci, ipak je nešto drukčije. Ipak, nekoć je Milna na pomorskim kartama ucrtavana s velikim sidrom, a sidro je stvarno i simbolično označilo milnarsku povijest. Vidi se to i po zavjetnim slikama u milnarskimcrkvama i mnogim drugim pomorskim obilježjima u mjestu. Danas se Milna širi u svim smjerovima, a najpoznatija je po ACI-jevoj marini, jednoj od prvih i svakako ljepših na Jadranu. Bol je najstarije bračko naselje na obali,okrenuto Hvarskomu kanalu. Nekada selo vinogradara, ribara i pomoraca, danas je najrazvijenije turističko središte otoka - što može zahvaliti prirodnoj atrakciji, plaži Zlatni rat, koja se kao jezičac pružila gotovo pola kilometra umore. Taj vršak, pod utjecajem valova, mijenja oblik, povija se lijevo-desno, da bi ugodio morskim strujama. Boljani rado pričaju kako more na toj plaži izbacuje kućicu morskoga puža koju zovu ‘kamenom sreće’! Iznad Bola uzvisuje se Vidova gora (778 m), koja ima oko da sve vidi (Svevid, sv. Vid, Sutvid), nadgleda,stražari nad svime, i po kojoj je Brač - najviši jadranski otok. Pogled s Vidovegore istodobno je strašan i zadivljujući, za vedra vremena seže sve do Italije, do otočja Tremiti i kupolaste siluete Monte Gargana, a česta je destinacija zmajara,paraglajdera, jedriličara na vjetru i ostalih letača. Sumartin je najistočnije i najmlađe bračko naselje, skriveno pod najjužnijom puntom istočnoga dijela otoka. Malo je poznato - zaboravlja se, često i s nečasnom namjerom! - da je tu,u okršajima s već na europskim frontovima poraženim Nijemcima, izginuo cvijet dalmatinske mladosti... U škveru Lučica još se grade veliki drveni brodovi. Ljeti je to ugodno mjesto koje došljaku nudi mir i tišinu. Oživi nekoliko puta na dan,kada pristane trajekt koji svakodnevno doplovljava iz Makarske, dovozeći turiste na Brač.
Povlja, na sjevernoj obali Brača, nekad omiljeno sidrište starih Rimljana- gdje je nekoć neki Paulus izgradio vilu i obilježio ga svojim imenom - danas je mirno mjesto koje kao da čuva duboko skrivene tajne. Povljani supoznati maslinari, ali budućnost mjesta vide u turizmu. Pučišća su mjesto kamena i kamenara, jer gospodarstvo tog mjesta već stoljećima počiva na bijelom vapnencu. Smještena su u dnu duboke vale, što se račva na Pučiški dolac i Stipanskuluku. Rijetko se koje bračko mjesto može pohvaliti s toliko sakralnih građevina vrijednih spomena. U zaleđu Pučišća bleje ovce i janjci, mekeću koze,srebrene se maslinici i rumene vinogradi, jer Pražnice i Gornji Humac doživljavaju preporod stočarstva sitnoga zuba... kao dio općine Pučišća. Postirani su oduvijek vrijedni ratari i ribari, vinari i tvornički radnici, klesari i zidari, težaci i mrežari, ali se najviše ponose Sardinom, jedinom preostalom otočnom tvornicom za preradu ribe. Postira se protežu duž obale, u širinu, a ne u dubinu, pa je mjesto prozračno i pregledno. Splitska, spokojna uvala mirisa Sredozemlja,idealna je za ladanje, istodobno zelena od raslinja i plava od mora, ime je dobila jer se iz njezine luke brački kamen odvozio prema Splitu. Danas je omiljena ljetna destinacija mnogim Splićanima. Maknemo li se od mora u srce otoka,zalazimo u prapočetke Brača. Tu su još krovovi tradicionalno kameno-bijeli, vladaju loza i maslina, čuju se cvrčci, ptice i pokoji tovar... prava pastorala! Ponad Postira skrio se Dol, pretežno stočarsko mjestašce u kojem su danas dvije prekrasne konobe gdje se jede i pije (i piva!), možda najbolje na Braču. Kuće su u Dolu ukopane u stijene, selo je okruženo špiljama koje mu daju posebno tajanstvo...premda Dol pamti i bolje dane. Škrip je prastaro naselje, smješteno na brežuljku, gdje se već u samom imenu čuje škripa kamena. Stara Škripljanka,Marija Radojković, čuvarica je bračke povijesti u Bračkomu muzeju u selu. DonjiHumac, također je jedno od starih bračkih naselja, o čemu svjedoče obližnja špilja Kopačina i u njoj nađeni ostaci, a u blizini je i Dračevica, rodno mjesto akademika Petra Šimunovića, ‘infišanoga’ Bračanina koji svoj otok poznaje kao i vlastiti dlan. Na zapadnoj su strani Ložišća, na strmini položeno težačko mjesto,poznato po prekrasnomu Rendićevu zvoniku - ljepotom zaista odudara odostatka ambijenta - a slijede Bobovišća, gornja i ruralna, nastala od staništanerežiških težaka, koji su se u kasnijim stoljećima spuštali prema Bobovišća Luci. Nerežišća su, po postanku, hrvatsko naselje (nerezi - neobrađena zemlja),važno raskrižje i punih osam stoljeća ekonomsko i duhovno središte otoka. Specifikum mjesta je apsida romaničke crkve Sv. Petra i Pavla - iz krova koje,između kamenih ploča, raste bor. Ali, gle čuda!, crni, a ne alepski, taj korov zapuštene i divljemu bilju prepuštene Dalmacije. Selca su najistočnije čakavskonaselje Brača - može se proglasiti staništem kamenara i pjesnika. Svake se godineu Selcima, u srpnju, na glavnom trgu pred crkvom, okupljaju pjesnici na manifestaciji Croatia Rediviva. Južna strana Brača znamenita je po pustinjskim stanovima, od kojih je najglasovitiji Blaca, u stijenama ponad Blatačke vale,duge oko 3,5 km. O Blacama su napisane cijele studije, nepresušan su izvor znanstvenih istraživanja, kažu i zbog energije koja ondje struji, ali teško je to opisati onomu tko nije doživio. Do Blaca se dolazi kopnom, iz Nerežišća, ili smora, penjući se strmim stazama s dna Blatačke vale. Redovnici izbjegli iz Poljica živjeli su ondje, od 16. stoljeća, na osami u molitvi i, uz pomoć seljaka iz susjedstva,održavajući gospodarstvo, razvijajući trgovinu, tiskajući knjige... u nekom ih je razdoblju bilo i za zasebno groblje. Don Niko Miličević mlađi, poznatkao zvjezdoznanac, ondje je početkom 20. stoljeća imao impresivnu znanstvenu biblioteku, donedavno najveći teleskop u nas i - klavir. Misterij Blaca, premda iz današnje perspektive, najbolje opisuje riječki arhitekt Marijan Vejvoda,koji je sa suprugom ondje četiri godine boravio kao istraživač i čuvar: ‘Blacasu mikrokozmos, laboratorijski eksperiment odnosa između civilizacije i kulture...mogla bi nam pomoći da bolje sagledamo tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo, uz preduvjet poštivanja misterija toga jedinstvenog mjesta.’ Iznad Murvice,na južnoj strani Brača, nalazi se također zagonetna, nepristupačna i zanimljiva Zmajeva špilja (Drakonjina spila), stanište pustinjaka, ljudi koji nisu prihvaćali svijet u kojem su se zatekli... ne vjerujući ni da ga je Bog takvoga htio. Unjezinoj je blizini ženski samostan Stipančić, a po obroncima nad morem još su samostani Silvio, Dutić i Dračeva luka, svi nastali u 15. ili početkom 16. stoljeća- osnovali su ih redovnici i redovnice iz Poljica, mahom dvaput bjegunci, iz Bosne,pa iz Dalmacije. Brač je, dakle, prepun prirodnih ljepota, bogat raznovrsnom florom i faunom, a nadasve povijesno-kulturnom baštinom, pa svatko tko se odluči na pustolovinu da ga otkriva, mora sebi najprije podariti vremena, jerga se obilazi polako i dugo; zatim kondicije, jer se do najzanimljivijih lokacija mora strpljivo penjati i spuštati - i ljubavi prema krhkim kamenim svjedocima vremena koje je vrijedno obići i bez kojih ne bi bilo ni nas. A kad se pošteno umorite, gotovo u svakomu mjestu možete se okrijepiti nekim od glasovitih bračkih specijaliteta. Iako su, u pučkim pošalicama, Bračani škrti (ma ne! štedljivi),u zbilji nije tako. U proljeće i početkom ljeta na svakom će stolu biti janjetine u izobilju, a u svako doba bračkoga sira (kažu da je Sofia Villani Scicolone,znana i kao Loren, ludovala za njim), te ribe sušene i usoljene, pripremljene na sve moguće načine, s izvrsnim maslinovim uljem i ‘verdurom lešo’, kao i ostalih morskih plodova. Ako vam je do slatkoga, uvijek ćete naći hroštula, rožate ili hrapaćuše (bogate bademove torte za koju kažu da ima afrodizijačka svojstva!),te, u posljednje vrijeme (opet) i kvalitetnoga meda. Kušati oprezno (magija!),pogostiti se besramno (halapljivost!) i obavezno zaliti bračkim plavcem! Pravimsladokuscima i znalcima Brač je otok za sva osjetila.