Korčula, sa svojom osebujnom arhitekturom i skladom, jedan je od ponajbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova na Sredozemlju. Opkoljen kulama i zidinama unutar kojih su se smjestile kale, kuće, palače, trgovi i crkve, Korčula predstavlja neprocjenjivo bogatstvo hrvatskoga povijesnog i kulturnog naslijeđa. Grad se proteže na sjeveroistočnom dijelu otoka Korčule, u prekrasnom akvatoriju nadomak poluotoka Pelješca, Nacionalnog parka Mljet, otočića poput Badije i Majsana..., a ime je dobio prema junakinji grčke mitologije, lijepoj Korkyri, kojoj je bog mora Posejdon odredio da će živjeti na tomu šumovitom otoku. Korčula, sa svojih 3.000 stanovnika, turističko je, gospodarsko i kulturno središte otoka, a zbog slikovitog izgleda mnogi je nazivaju ‘malim Dubrovnikom’. Unutar zidina zaprepašćuju tragovi prošlosti prisutni na svakom koraku jer, unatoč vremenu, u gradu i dalje ponosno stoje djela vrhunskih majstora kamenoklesarstva. Zahvaljujući njima, još u 15. stoljeću popločani su trgovi i ulice, a balkoni i pročelja gotičkih i renesansnih građanskih kuća, aristokratskih palača i crkava ukrašeni grbovima plemstva, biskupa i gradskih knezova, pa Korčula danas unutar zidina čuva pravo bogatstvo umjetničke i spomeničke baštine. Možda je najzanimljivije - i što bi svakako današnji urbanisti trebali uzeti u obzir - da je srednjovjekovna Korčula izgrađena po strogim urbanističkim pravilima određenima Statutom iz 13. stoljeća, jednim od najstarijih pravnih dokumenata u ovom dijelu Europe kojim se regulirao život u srednjovjekovnom gradu: njezine se ulice protežu u obliku riblje kosti, pa tako povjetarac s mora stalno puše kroz grad, čineći šetnje ugodnijima. Još je u 15. stoljeću Talijan Petar Casola, putujući Dalmacijom, zabilježio da je Korčula ‘izbrušena kao lijepi dragulj’, pa ne čudi što su najljepše palače i kuće nastale upravo u doba gotike i renesanse. Gotovo svako pročelje u staroj jezgri krasi grb neke korčulanske plemenitaške obitelji ili biskupski grb. Ulica Korčulanskoga statuta iz 1214. godine, glavna povijesna, vodi do Katedralnoga trga, najviše točke polutotoka, na kojem je prvostolnica sv. Marka - najveća i najljepša građevina na otoku. Tijekom 14. i 15. stoljeća u njezinoj su izgradnji sudjelovali mnogobrojni otočni zidari i klesari, a za završne radove, ukrase pročelja, zvonika i unutrašnjost, zaslužni su majstori iz poznate korčulanske klesarske obitelji Andrijić. Sjevernije od nje smjestila se crkva sv. Petra, najstarija u gradu, a u neposrednoj blizini je Biskupski dvor s Opatskom riznicom sv. Marka - bogatom zbirkom djela hrvatskih i talijanskih renesansnih umjetnika. Zbirka obuhvaća skulpture, originalni namještaj, liturgijsko posuđe, numizmatiku... od čega valja spomenuti poliptih Bogorodice s djetetom i svecima Blaža Jurja Trogiranina iz 1431. godine, potom slike umjetnika dubrovačke slikarske škole, srebrno crkveno posuđe katedrale sv. Marka, crkveno ruho korčulanskoga klera, crkvene knjige nastale u razdoblju od 12. do 18. st., grafike te slike talijanskih renesansnih i baroknih autora. Valja posjetiti i Zbirku ikona u bratovštini Svih svetih, najstarijoj korčulanskoj pučkoj udruzi, osnovanoj 1301. godine. Kasnije su je slijedile bratovština sv. Roka i sv. Mihovila - sve zaslužne, uz vjerski i socijalni utjecaj, za očuvanje bogatoga kulturnog naslijeđa grada Korčule. Od palača treba izdvojiti jednu od najljepših renesansnih - palaču Gabrieli, u kojoj se smjestio Gradski muzej. Osim razgledavanja fascinantnih gradskih zidina te dvaju ulaza - Morskih i Kopnenih vrata - u Korčuli je katkad dovoljno samo prošetati uskim ulicama u kojima se skrivaju male galerije domaćih umjetnika koji, u obliku specifičnog nakita ili unikata, stvaraju originalne uspomene na taj jedinstveni grad. Korčulani su stoljećima bili vlasnici obradiva zemljišta, pomorci, brodograditelji, klesari i umjetnici, a kad je riječ o onima koji su obilježili povijest, svakako treba spomenuti legendu o navodnome korčulanskome podrijetlu Marca Pola, velikoga svjetskog istraživača i putnika. Nažalost, jedina stvarna njegova spona s Korčulom je u činjenici da je 1298. godine bio zarobljen u bitki između brodovlja Venecije i Genove, u Korčulanskome kanalu, tri godine nakon što se vratio sa svoga čuvenoga, po mnogim ozbiljnim povjesničarima također navodnog putovanja po Dalekom istoku. Kuća što se ‘u turističke svrhe’ smatra njegovom roditeljskom (a što je, s obzirom na njezinu starost i vrijeme življenja njegovih roditelja, dva stoljeća prije njezine gradnje, čista fikcija), nalazi se usred staroga grada i pretvorena je u mali muzej s nekoliko napisa o tome velikome možebit-Korčulaninu (jer neka venecijanska obitelj sličnog prezimena jest svojedobno živjela u Korčuli), a posjećuju je turisti iz cijeloga svijeta. U tom dijelu grada posebno je dojmljiv pogled s vrha kule na Pelješki kanal, koji jedino narušavaju satelitske antene i klimatizacijski uređaji jer strše s krovova i pročelja kuća - koje ne zavređuju takva nagrđivanja, budući da su spomenici graditeljske baštine. Najznačajniji Korčulanin iz 16. stoljeća bio je teolog, filozof i kartograf Vinko Paletin: osim što je bio jedan od prvih Hrvata u Južnoj Americi, bavio se analizama društvenih i političkih zbivanja te je iza sebe ostavio jedinstveni, premda etički notorno pogrešno utemeljen spis - o opravdanosti rata protiv Indijanaca. U 15. stoljeću grad je pretrpio golema razaranja, kada su se u njegovoj blizini sukobile flote Napulja i Genove, a stoljeće poslije Korčulani su se, predvođeni arhiđakonom Rozanovićem, smjelo obranili od Turaka. Zanimljivo je i da se Korčula, kao autonomna komuna, svojedobno priključila Dubrovačkoj Republici, ali je potom opet 1420. potpala pod mletačku vlast i ostala u sastavu Serenissime do njezina sloma. Korčula je, posebice među ljubiteljima folklora, poznata po atraktivnoj viteškoj igri moreški, koju njezini stanovnici plešu punih 400 godina. Igra prikazuje ratni sukob mačevima između Bijeloga i Crnoga kralja, Osmana i Mora, koji se bore za ljubav djevojke - Bule. Tu spektakularno koreografiranu borbu mačevima izvode dvije skupine plesača u živopisnim crvenim i crnim odorama: dvanaest parova ‘moreškanata’ natječu se u vještini mačevanja u sedam plesnih figura, ‘kolapa’, koje završavaju pobjedom Bijeloga kralja. Moreška se izvodi uz pratnju orkestralne glazbe, a najsvečaniji nastup održava se 29. srpnja, na Dan grada Korčule i blagdan zaštitnika grada sv. Todora - koji je, umjesto službenog zaštitnika sv. Marka, prihvaćen kao pučki ‘parac’. U uvali istočno od grada smjestila se ACI-jeva marina sa 159 vezova u moru, te 16 mjesta za smještaj plovila na suhom, a u sklopu marine nalazi se kamena palača iz 19. stoljeća, restaurirana donekle, čime je zapravo devastirana iako je uređena u materijalima korčulanskog podneblja: kamenu, drvu i kovanom željezu, dok su tkanine od pamuka i lana, ukrašene starinskom čipkom, čime je stvoren romantičan ‘štih’. Danas je u njoj restoran ‘Aborda’, u kojem se nude zanimljiva, davno zaboravljena jela karakteristična za otok Korčulu, poput savura po bakinom receptu, ali i moderni kulinarski izazovi, poput naranče Aborda - punjene repićima škampa u specijalnom koktelu - ili njoka punjenih morskim plodovima te crne paštete od sipe sa sezamom. Osim stare gradske jezgre, Korčula obuhvaća još četiri naselja: Račišće, Žrnovo, Pupnat i Čaru - svako osebujno i lijepo. Račišće, slikovito naselje, smjestilo se desetak kilometara zapadno od grada Korčule u istoimenoj uvali; nekoć ribarsko mjesto bogato je arheološkim nalazima iz rimskog razdoblja, a posebno su lijepe njegove plaže i uvale - kao stvorene za pravi odmor. Najbliže Korčuli, svega četiri kilometra udaljeno, nalazi se Žrnovo - naselje koje ime nosi po kamenim žrvnjima što su se nekoć klesali od blokova s tog područja. U Žrnovu je znamenita Jakasova spilja, te mnogobrojni ostaci rimske i kršćanske civilizacije, poput starohrvatskog pletera iz ranoga srednjeg vijeka, koji je uklesan na groblju pokraj crkve sv. Vida. Posebnost Žrnova je i bojni ples moštra, koji se nekoć izvodio za poklade, a danas se upriličuje za blagdan sv. Roka - sastoji se od kolendanja, obrane od neprijatelja, plesa od boja, žrtvovanja vola, bala te gozbe. U blizini mjesta su Kočije, prekrasno izletište i spomenik prirode. Desetak kilometara dalje nalazi se Pupnat, naselje čija je luka jedna od najljepših uvala na otoku i u cijeloj Dalmaciji. Pupnat je posebno zanimljiv ljeti kada se, 5. kolovoza, na dan Gospe od sniga, okupljaju mještani i turisti kako bi slavili zaštitnicu tog mjesta. Uz misu i procesiju, u Pupnatu se izvodi još jedan atraktivan bojni ples: kumpanija. Malo dalje, u plodnomu Korčulanskom polju, smjestila se Čara, naselje poznato po vrsnom grožđu i izvrsnom vinu pošip. Čaru krasi nekoliko utvrđenih palača, ‘kaštila’, što su ih sagradile bogate korčulanske obitelji, a koje su im služile kao ljetnikovci i zaklon pred neprijateljima. Uz to se mjesto veže i zanimljiva legenda o braći Črnomirima, koji su se usprotivili mletačkom knezu - zbog prevelikih nameta. Ovdje je i crkva Gospe od Čarskoga polja iz 14. stoljeća, hodočasno svetište otoka u koje procesija, na blagdan sv. Jakova, 25. srpnja, nosi lik Bogorodice. Prirodne i povijesne ljepote - palače, uske kamene ulice, vino, borova šuma, bojni plesovi i procesije... čine Korčulu jednim od najljepših odredišta na Jadranu, biserom koji tek treba zasjati.