Yachts online Broj 6 Zepter
Philip Zepter
TVRTKA ZEPTER INTERNATIONAL DOBRO JE POZNATA NA NAŠIM PROSTORIMA, A U POSLJEDNJIH DVADESET GODINA RAZVILA SE U GRUPACIJU KOJA USPJEŠNO POSLUJE U CIJELOM SVIJETU; DOK JE PROIZVODNJA VISOKOKVALITETNOG POSUĐA OBILJEŽILA RAZVOJ TOG BRENDA U NJEGOVIM POČECIMA, DANAS PRIHODI OD TE DJELATNOSTI ČINE SAMO DJELIĆ ZEPTEROVOGA PROFITA, A O SNAZI KOMPANIJE DOVOLJNO GOVORE PODACI O SPONZORIRANJU FORMULE 1 I SLIČNIH PROJEKATA
Ime Zepter oživjelo je u hrvatskoj medijskoj javnosti u kontekstu natječaja za privatizaciju brodogradilišta, a pisali smo i o 50-metarskoj novogradnji koja u Kraljevici postaje prvi proizvod Zepter Yachtinga, novog odjela te kuće. Iako se detalji projekta drže u tajnosti, izvjesno je da će novi proizvod biti itekako drugačiji od konkurencije, a priča o novom ‘igraču’ u svijetu visoke nautike polako dobiva svoj oblik. Stoga smo rado iskoristili priliku za razgovor s osnivačem i vlasnikom te kuće Philipom Zepterom, koji danas živi u Monaku i tamo planira nove poslove vezane kako uz jahte, tako i uz jadransku obalu kao zanimljivu bazu njegovih novih poslovnih pothvata.
Zašto ste se odlučili zakoračiti u svijet proizvodnje jahta?
Prije svega zato što, kao i ranije, a pogotovo u ovim kriznim vremenima, smatram da bavljenje tim poslom može biti vrlo profitabilno. Pogotovo u zavisnosti od toga gdje gradite, primjerice gradnja u Hrvatskoj je vrlo zanimljiva jer je značajno jeftinija nego drugdje u Europi, a sve drugo ovisi o brendu. Mi već imamo izgrađeno tržišno ime koje vrijedi stotine milijuna eura ili dolara, tako da ćemo na tržištu brže, bolje i jednostavnije proći od bilo koje nove firme, pa čak i od etabliranih.
Koliko sami poznajete svijet ekskluzivne nautike?
Dosad nisam imao neko veliko iskustvo s jahtama, zapravo izbjegavao sam ih, jer sam smatrao da je imati jahtu i boraviti na njoj zahtjevan posao u smislu zahtjeva za slobodnim vremenom kojega nisam imao, a niti sam ga želio tomu posvetiti. Sada sam, međutim, s navršenih pedeset godina, došao na ideju da se oprobam i u tomu.
Vaše jahte bit će drugačije od konkurentskih; postoji li neki tip takvoga broda koji vam se osobito sviđa?
Nemam ništa konkretno na umu, zato i gradim jahtu. Da postoji neka koja mi se sviđa, koja bi mi bila ‘po guštu’, ne bih gradio, nego bih kupio gotovu. Zato, kada već gradim za sebe, želim i za druge graditi jahte koje će biti drugačije od svih, futuristički oblikovane, jednostavno nešto posve novo na tržištu.
To je i inače moj način rada sa svime u životu: kada svi idu u jednom pravcu, ja se prekrstim i krenem u drugom - a to bude zamijećeno... i dosada je bilo uglavnom uspješno.
Što želite, u odnosu na poznate, promijeniti na svojim jahtama?
Bio sam često na jahtama raznih graditelja, a na njima uglavnom nalazim ono što mi se ne sviđa i što ne želim ugraditi u svoju... jednostavno želim izbjeći ono što mi se ne sviđa. Sve su današnje jahte ‘na isti kalup’, u principu jednake izvana i iznutra. Mi želimo nešto totalno drugačije, neki sasvim novi, drugačiji odnos prema brodu za razonodu... što možda s prvom i nismo sasvim odredili, jer smo bili u vremenskoj stisci, ali ćemo sa sljedećim jahtama sigurno odraditi sve što želimo što se tiče vanjskog i unutrašnjeg izgleda. Vidjet ćete kada bude gotovo.
Danas ste upoznati s mnogim detaljima ‘yachtinga’ kao posla u eksploataciji i gradnji plovila; što je, po vašem mišljenju, najzahtjevnije u tom poslu?
Najvažniji je menadžment, sve ostalo postoji i može se organizirati, a menadžment je taj koji bi morao imati viziju i znanja da bi doveo projekt do kraja, da bi on bio isplativ... što znači da brod mora biti kvalitetan i jeftin. Ja mislim da ćemo to postići u Hrvatskoj i da smo na dobrom putu da imamo valjan proizvod, u ovom slučaju jahtu od 50 metara, značajno jeftiniju u gradnji nego što je danas njezina vrijednost na tržištu, tako da, ako dođe do prodaje, imamo potencijalno veći profit nego bilo koje drugo brodogradilište u svijetu sa svojim proizvodom iste vrste.
Je li vam palo na um da biste mogli naići na teškoće kao ‘Srbin koji gradi jahtu u Hrvatskoj’?
Vjerojatno nisam ‘updejtiran’, jer sam još 1979. otišao iz ondašnje zajedničke nam države, pa me nije zahvatio val mržnje, nepodnošljivog odnosa i tako dalje... što ih jedni prema drugima gaje, tako da nemam problema s međunacionalnim odnosima. S druge strane, postoje jaki ekonomski razlozi zbog kojih gradim u Hrvatskoj: mene jedino zanima ekonomski aspekt, pa će u tomu mom prilazu svi profitirati, u Hrvatskoj oni koji grade brod, te ja koji ulažem novac u to.
Smatrate li da će zapadno tržište biti skeptično prema takvom proizvodu?
Što se tiče zapadnjaka i njihovog stajališta prema ‘Srbinu koji gradi u Hrvatskoj’, taj stav nikada nije bio bolji niti će biti bolji, postoje predrasude prema nama u određenim segmentima, jer dok nas respektiraju u košarci, vaterpolu i tako dalje, ne cijene nas u nekim drugim stvarima... politici, demokraciji, možda čak i u brodogradnji, ali to me ne brine - jedino što me pokreće, jedina emocija koja je uvijek ispred svih ostalih, jest ekonomski rezultat... da dobijem ono što želim, znači da zaradim nešto u tom poslu.
Možete li komentirati privatizaciju brodogradilišta u Hrvatskoj; otkupili ste dokumentaciju da biste sudjelovali u privatizaciji...?
Imali smo uvid u situaciju, koja je kaotična i problematična, naprosto je nevjerojatno da netko pokušava nešto prodati, a ne želeći to prodati ili znajući da ne može. Onaj tko kupuje mora znati što kupuje, a svaka bi ponuda stoga bila vrlo neozbiljna. Jedino logično rješenje jest kupovina samih navoza, infrastrukture i opreme po tržišnim cijenama, bez firme i bez ljudi, da to platimo koliko to vrijedi te da poslije formiramo novu firmu s dijelom postojećih ljudi i našim menadžmentom. U ovim uvjetima je to, kako je bilo ponuđeno, nemoguće kupiti.
Dugo niste prisutni u zemljama bivše države, ali poslujete u svima; hrvatski Jadran ima velik potencijal, što mislite da nam treba kako bismo taj potencijal realizirali?
Jadran je neopisivo vrijedan potencijal, ali ono što uvijek potenciram jest zakonska regulativa; ne ide bez te regulative... da se zna što tko radi i ako ulažete u što ste uložili, te da je izvjesno da neće doći do promjena i da možete projekt koji ste zamislili dovesti do kraja. Pokazalo se vrlo često da je država loš menadžer i da u tom menadžmentu prevladava neki privatni interes onih aktera koji su u tom poslu, pa zbog toga nema napretka u odnosu na privatno vlasništvo gdje vlasnik, da bi ostvario profit, mora sve odraditi 100% kako treba.
Imate li svoje omiljeno mjesto na Jadranu i koliko dugo vremena mislite uživati na svojoj jahti?
Godinama sam dolazio na otok Šoltu, čak otprije 20 godina imam i parcelu u Maslinici. Tamo sam dolazio najčešće, a možda bi mi omiljeno mjesto danas bio Hvar. Na svom brodu namjeravam provoditi barem šest do osam tjedana godišnje.
Poznati ste po tome da se ne zadržavate na postignutim rezultatima, nego stalno idete dalje; što vas pokreće?
Stvar je mentaliteta: ili ste to što jeste, ili ste nešto drugo. Upravo zato što imate takav mentalitet, a u velikoga dijela uspješnih ljudi rad je stvar koja je u njih prisutna kao u umjetnika, do kraja života. Možda se ponekad malo umorite, ili se umorite lakše nego ranije, ali kad se naspavate, sljedeći dan je novi početak i tražite nove pučine na koje želite krenuti.
Jeste li pomišljali da svoje poslovno iskustvo i inteligenciju pretvorite u osnovu za političku karijeru?
Ne, a jedini mi je izazov kad vidim koliko je u politici neukih, neobrazovanih ljudi, bez mentaliteta i valjanih etičkih vrijednosti, da ponekad pomislim kako bi trebalo i tu ući, napraviti reda i pokrenuti nešto drugačije... pogotovo u ovim našim zemljama koje su u fazi tranzicije i nemaju razinu demokracije kakva postoji na Zapadu.
