Razgovor s Karlom Kuretom jedan mi je od težih novinarskih zadataka. Kroz dugogodišnje poznanstvo niz Karlovih uspjeha postao mi je ‘običan’, a s druge strane količina materijala za priču neiscrpna. Meni osobno su najzanimljivije posljednje godine njegove profesionalne karijere koje je posvetio America’s Cupu. Međutim, njegova posljednja brazda vodi na drugu stranu, u poduzetničke vode u okviru tvrtke Victory koja je nedavno ušla u članstvo novog jedrarskog carstva pod imenom One Sails, pa smo većinu pitanja ipak posvetili Karlovoj novoj karijeri.
Nakon izuzetno uspješne olimpijske karijere i ‘stative’, tj. četvrtog mjesta na Olimpijadi u Ateni, odradio si America’s Cup, a sada si u središtu zbivanja u jedrarni Victory One Sails. O čemu ti trenutno razmišljaš, gdje sebe vidiš?
Život i posao su me odveli nekim svojim tijekom. Vremena je sve manje, a posla sve više. Svi mi upadamo u životnu kolotečinu iz koje je teško izaći. S druge strane, ipak se bavim poslom koji mi je blizak i drag, a to je sretna okolnost jer sam na poslu i dalje u doticaju s ljudima s kojima sam odavno prijatelj i poznanik. Što se tiče ozbiljnog jedrenja, ja sam nakon America’s Cupa i Olimpijskih igara u Ateni podvukao crtu i rekao sam sebi da nema više strogo profesionalnih voda, jer sam to probao i vidio, ali i shvatio u jednom trenutku da trebam odlučiti želim li se profesionalno baviti jedrenjem ili nečim drugim.
One Sails je novi izazov, nova jedrarna u Splitu je mladi projekt koji vodiš…
Moja suradnja s jedrarnom Victory Sails datira od 1997. godine, kada sam, kao vrhunski jedriličar u klasi finn, tražio izlaz iz neimaštine da bih imao kvalitetno jedrilje koje je tada bilo teško ili nemoguće priuštiti. Kontaktirao sam tada mnoge jedrare u Hrvatskoj i jedini pozitivan odgovor dobio od pokojnog Zvonka Bezića, koji je pitao samo kad krećemo... i krenuli smo odmah. Bio sam usredotočen na klasu finn, a naše jedro razvijeno za tu jedrilicu u vrlo kratkom je roku postalo ‘oružje’ svjetskog prvaka, da bi se potom nizali uspjesi na svjetskim i europskim prvenstvima. Osvojio sam dva puta europsku medalju, bio sam četvrti na Olimpijadi, a našim je jedrom Šveđanin Loof i uzeo olimpijsku medalju. Moj posao danas je logičan nastavak uspješne suradnje koju smo započeli krajem devedesetih. One Sails je projekt što su ga osmislili Talijani koji su pokušali stvoriti konstruktivnu grupaciju koja će okupiti male, nove, prodorne jedrarne i udružiti se u novi brand, stvarajući alternativu grupaciji North Sails, koliko god je to moguće.
Kamen temeljac nove grupe je bila membrana ‘millenium’?
Oko tog proizvoda, čiji je vlasnik grupacija One Sails Italia, grupirale su se današnje jedrarne. Millenium je membrana što ju je One Sails grupa patentirala kao vrhunski proizvod, za regatni sektor, kao i za višu klasu jedrenja u kategorijama ‘cruising’ i ‘performance’. Ona je ponudila nova rješenja i tehnologije, između ostalog jedina je, uz Northovo 3DL jedro, koja ima neprekinute niti. Filmovi se spajaju bez ljepila i dajemo garanciju na tri godine, kao niti jedna druga jedrarna. Ta je membrana postavila nove standarde u proizvodnji jedara, bila magnet, a onda su slijedila rješenja, dizajn i ‘know-how’, koji se dijeli. Glavne jedrarne, koje vode priču, udružile su se, formirao se zajednički dizajnerski tim i marketing, kako bi raspravljao o zajedničkim strateškim odlukama, a i u nabavu materijala krenulo se sa zajedničkim osnovama, kako bi dobile bolje i povoljnije ulazne cijene, odnosno da bi proizvod bio konkurentniji.
Koliko se One Sails raširio do sada?
One Sails je trenutno grupa od 13 jedrarna i taj popis dalje raste. Ovih dana se pregovara s dvjema velikim jedrarnama u Europi i jednom izvan Europe. Svakako, One Sails postaje propoznatljiv i u nas. U Italiji je, bez konkurencije druga jedrarna, iza North Sailsa. Nama je najvažnije da je One Sails jedrarna koja u ponudi ima jedra svih vrsta, od regatnih jedara za olimpijske klase,  preko jedara za ‘one design’ jedrilice, pa do najvećih plovila na svijetu poput megakrstaša kao što je Wally 143.
Na kojim je velikim projektima radio One Sails?
Posljednji je Wally 130, lani je opremljen Wally 143, a mi smo konkretno radili jedra za krstaš Swan 82. Zapravo, stalno ima nekih atraktivnih projekata.
Što je privuklo velike klijente kući One Sails, u čemu je vaša snaga?
Jedrarne koje su dosada radile pod drugim brandovima imale su vrlo dobre reference, u One Sails nisu ušle one lokalnog karaktera, koje nisu iza sebe imale niz uspješnih projekata. One Sails Italia ima moćnu klijentelu, zasluženu kvalitetom, kao i naša jedrarna Victory koja je na našem dijelu Jadrana također izgradila ugled, kao sigurno najveća u ovom dijelu Europe. Klijentima nudimo ‘custom’ projektiranje i odabir jedara, od ideje do realizacije, a naša je prednost, kao omanje tvrtke, što smo fleksibilniji i možemo se posvetiti individualnom klijentu.
Kako napreduje suradnja s Davorom Perovićem Huckom, kad je riječ o dizajnu i kreativnosti, naime, on je do sada bio glavni i odgovorni za dizajn u okviru Victoryja?  
Ta suradnja funkcionira vrlo dobro. Hak je u Sloveniji ‘stvorio’ nekoliko ljudi koji tehnički dobro vladaju softverom i mogu realizirati zahtjeve koji se pred njih postave. Hak i ja sudjelujemo u dizajnu i pratimo tehnološke trendove, a mnogo nam je pomoglo uključivanje u grupu One Sails jer imamo pristup bazi podataka i sugestijama vrhunskih dizajnera s golemim iskustvom. Mislim da se dobro nadopunjujemo.
Što ti je najveće zadovoljstvo u ovom poslu?
Klasični poslovni izazov, kad vidim da smo napravili nešto dobro. Ne mislim samo stvarati vrhunska jedra, ići na regate i pobjeđivati, nego me veseli i kad vidim su radnici zadovoljni, kad se posvećuje pažnja sitnicama na nekom jedru za čarter ili ‘cruising’, kao na nekoj maloj tendi. Zapravo, spoznaja da smo uspjeli stvoriti klimu koja je kreativna i pozitivna.
Izradili ste jedra za Russella Couttsa koji je nedavno pobijedio u America’s Cupu; što ste iz toga naučili?
Itekako mnogo. Profesionalne ekipe zahtijevaju profesionalan angažman svih uključenih u projekt, pa tako i jedrara. Bilo tko u tom lancu mora biti sto posto koncentriran na svoj dio posla. Najviše nas je razveselilo, a što nismo očekivali, delegiranje. Coutts vodi priču i šef je, bez daljnjega, ali delegira obaveze svima pod sobom. U razvoju jedara, u svakom detalju, vidjelo se da radimo s profesionalcima kojima ništa ne može promaknuti - od planiranja, dizajna, forme, detalja...
Možeš li usporediti svoje napore u profesionalnom jedrenju s vođenjem posla?
Gotovo su identični, jer ako želiš napredovati i uzdići se iznad prosjeka, moraš se tomu potpuno posvetiti i biti fokusiran. Sport je specifičan jer ima poneki segment više, vrhunski sportaši su od jutra do mraka usredotočeni na rezultate i izloženi stresu i fizičkim naporima. U ovom poslu ima i stresa i napora, ali nema fizičkog opterećenja.  Kad se javi napor u sportaša koji je na zalasku karijere, onda je to znak da treba ‘objesiti kopačke o klin’, a u poslu se to događa kad počneš biti nezadovoljan, bez motiva, pa treba ili mijenjati posao ili razmišljati o mirovini.
Prisutan si na regatnom polju i imaš svoju posadu; što možeš najaviti za sljedeću sezonu?
Kup Hrvatske za krstaše je zaživio prošle godine i mislim da je to pozitivna stvar, nešto što je nedostajalo hrvatskom jedrenju i sigurno će se razvijati dalje. Pozitivno je što se išlo na jednu klasu, a mi, kao jedrarna, želimo biti prisutni na tim regatama. Imamo posadu pod mojim vodstvom, zove se K-Sailing Team. Ove godine namjeravamo nastupiti s novom Salonom 42 koja bi trebala biti bolja i brža, od stare koju smo zajedno s Cro-a-sailom razvili. U Kupu Hrvatske očekujemo borbu i nastojat ćemo biti prisutni na svim većim regatama. Moram spomenuti dugu i uspješnu suradnju sa Salonom i AD Brodovima, s kojima imamo odličan partnerski odnos.
Victory Sails već dugo izrađuje jedra za Elan, sada i za Salonu; koja je razlika u stvaranju jedara za brodograditelja i privatnog kupca?
Razlika je u organizaciji proizvodnje, ali u samom proizvodu nema nikakve, jer je naš proizvod do kraja detaljiziran i razrađen u oba slučaja. Individualni klijent ima svoje zahtjeve, svaki brod ima svoje specifičnosti i treba biti pažljiv pri osluškivanju želja i dogovaranju s klijentom. Kad se radi o serijskom brodu, stvari se definiraju jednom i bitno je da se proizvodnja optimizira. Lakše je raditi sa škverovima koji imaju veću i stabilnu proizvodnju, dok u manjih serija treba biti fleksibilniji.
Možemo reći da si ti u hrvatskom jedrenju probio led, a onda su ‘djeca’ Bambi, Fantela i ostali poharali svijet. Kako gledaš na to?
Doista sam otvarao vrata, od primjena modernih tehnika treninga i pristupa do profesionalizma i vrhunskih rezultata. U vrijeme kad sam osvojio juniorsku medalju u klasi laser, to je bilo čudo, a danas te medalje više i ne računamo koliko ih naši osvajaju svake godine. Uslijedila je prva moja seniorska medalja, u Palmi de Mallorca, pa je došao Mate Arapov, Bambi, Fantela, Mišura… Ovo što se sad događa tek je početak, kvalitetna ulaganja su počela uzvraćati dobiti.
Mogu li hrvatski jedriličari uspjeti u još nekim kategorijama osim olimpijskih klasa?
To je neka druga priča, koja se tiče biznisa i sporta. U svijetu su mnogi, ne toliko vrhunski jedriličari, vodili megaprojekte, regate oko svijeta, America’s Cup i slično. Za takvo što nije nužno biti veliki šampion, nego je bitna poduzetnička linija, a u nas još nisu stvoreni uvjeti da bi to bilo moguće.
Kako gledaš na jedrenje globalno? Što bi volio vidjeti da se događa?
Činjenica je da bez televizije nema napretka. Mora se naći način da jedrenje dođe na televiziju, a moderne tehnike i tehnologije idu u prilog jedrenju. Ako jedrenje želi postati globalno popularno, mora koristiti te šanse. Kamera mora biti na brodu, onda će doći i sponzori, te se stvoriti uvjeti da jedrenje postane sveprisutan sport.